BiH

Novi zakon o stečaju omogućava brže rješavanje postupaka

U sklopu Privrednog odjeljenja Općinskog suda Sarajevo (OSS) u toku 2022. godine riješeno je 149 predmeta/stečajnih postupaka. Na početku te godine bilo je 220 neriješenih stečajnih predmeta, a tokom godine zaprimljena su 104, tako da su se ukupno u radu nalazila 324 takva predmeta, od čega je ostalo 175 nerješenih.

FOTO: OPĆINSKI SUD U SARAJEVU
FOTO: OPĆINSKI SUD U SARAJEVU

Predsjednik Privrednog odjeljenja OSS-a, sudija Hakija Zajmović ističe u razgovoru za Fenu kako je stupanje na snagu novog zakona (Zakona o stečaju FBiH) polovinom jula, 2021. godine umnogome doprinijelo efikasnijem rješavanju stečajnih postupaka u odnosu na ranije važeći Zakon o stečajnom postupku FBiH iz 2003. godine.

Novim zakonom eliminirane su manjkavosti poput neblagovremenog pokretanja stečajnih postupaka, dužine trajanja, visokih troškova postupka, niskog procenta namirenja povjerilaca i nemogućnost reorganizacije dužnika prije pokretanja stečajnog postupka, a sve s ciljem otklanjanja pravnih i drugih prepreka za dalja investiciona ulaganja.

“Pokazatelji jasno govore o tome da novi zakon ima pozitivan efekat u pogledu brzine rješavanja, a manje je i spornih situacija/predmeta koji proizilaze iz stečajnih postupaka”, navodi Zajmović, podsjećajući kako o tome osim statistike svjedoči i sam postupak provođenja.

Također, podsjeća kako se od 2004. godine kontinuirano bilježilo povećanje broja neriješenih stečajnih predmeta, te da je u protekloj 2022. godini prvi put došlo do opadanja tog broja za čak 55 predmeta u odnosu na stanje na početku godine.

Pročitajte još

U vezi s tim, uvjeren je kako će ubuduće stečajni postupci biti rješavani mnogo brže, “jer to omogućava novi zakon o stečaju”.

U osvrtu na nova zakonska rješenja, Zajmović navodi kako se jedna od ključnih novina tiče poboljšanja statusa i povećanja obima prava radnika u toku stečajnog postupka, “jer su u skladu s aktuelnim zakonskim rješenjem svrstani u viši (prvi) isplatni red i imaju pravo da prijave sva potraživanja iz radnog odnosa”.

Budući da se novi zakon ne primjenjuje retroaktivno, stari stečajni predmeti se i nadalje rješavaju u skladu s odredbama starog zakona.

Kada se radi o faktorima koji utječu na trajanje stečajnih postupaka, Zajmović pojašnjava kako je njihovo dugo trajanje posljedica sporog rješavanja sporova proisteklih iz stečaja.

“Kada stečajni sudija otvori stečajni postupak i iz tog postupka proistekne neki spor, taj spor ne rješava taj sudija, nego ga rješava neki od sudija, ovisno o vrsti spora, jeli radni, privredni ili neko drugi”, pojašnjava on.

Ilustrirajući tu situaciju, navodi primjer radnika koji nešto potražuje, a stečajni upravnik mu to ospori, „radnik se uputi na parnicu i tu parnicu onda vodi neki drugi sudija. Pa kada se taj spor završi u OSS u prvom stepenu, onda se uloži žalba, pa ide Kantonalnom sudu, a stečaj se ne može završiti dok se svi ti tamo postupci ne okončaju“.

“Stečajni sudija i postupak koji on vodi ne može da utječe na pobrojane postupke od kojih zavisi završetak stečajnog postupka”, precizira Zajmović, navodeći kako se u javnosti usljed nedostatka takvih informacija stvara pogrešna percepcija o razlozima dugog trajanja stečajnih postupaka.

Na upit da li se ta argumentacija odnosi i na preduzeće “Alhos” čiji se stečaj, prema medijskim napisima, rješava od 2004. godine, on pojašnjava kako je taj postupak davno završen, ali i da bude situacija u kojima određeni radnik traži neki dokument za penziju i sl. i onda se taj predmet mora povući iz arhive, pa izgleda kao da je novi predmet.

“Taj predmet je davno završen. Firma je izbrisana iz sudskog registra, imovina rasprodana i podijeljena povjeriocima, ali po našim procedurama mi ne možemo ništa postupiti, ako nam neko neki zahtjev podnese, a da ga ne povučemo iz arhive i ponovno ne evidentiramo kao novi predmet, a on je u stvari završen”, pojašnjava.

Na upit šta bi trebalo imati prednost ‘ozdravljenje’ ili likvidacija, Zajmović naglašava kako novi zakon pruža dobru priliku svim firmama koje u nekoj početnoj krizi imaju mogućnost za ozdravljenje/reorganizaciju, podsjećajući kako je to pitanje tretirano novim zakonom u sklopu posebne glave pod nazivom – Predstečajni postupak.

Po njegovim riječima, zainteresirane firme, koje su zapale u neku vrstu krize, sada imaju šansu da podnesu prijedlog za predstečajni postupak kako bi se pokušao u tom postupku postići dogovor između povjerilaca i stečajnih dužnika, o čemu onda Sud donosi rješenje.

Radi se o novini koja po preporuruci Evropske komisije nudi novi pristup stečaju, što uključuje predstečajni postupak ili postupak restrukturiranja, koji se provodi radi uređivanja pravnog položaja dužnika i njegovog odnosa prema povjeriocima, a u cilju nastavka obavljanja djelatnosti.

Novim zakonom o stečaju pooštreni su uvjeti za izbor stečajnih upravnika, a gornja starosna granica je 63 godine života, dok su dva stečajna postupka maksimalan broj predmeta koji može istovremeno voditi jedan stečajni upravnik. Pooštrena je i odgovornost stečajnih upravnika, te uvedeno obavezno osiguranje svih rizika na najnižu osiguranu sumu od 50.000 KM.

Kada se radi o odluci o opstanku firme, Zaimović pojašnjava kako tu odluku ne donosi stečajni upravnik, a još manje stečajni sudija, iako je percepcija javnosti, nerijetko, drugačija.

Naime, u javnosti se čuju pitanja tipa – Što stečajni upravnik, ili sudija nisu spasili firmu?

“Sudija samo prati proceduru i ne smije narediti reorganizaciju. Sudija je onaj koji prati zakonitost postupanja, a odluku o tome – hoće li firma ići u reorganizaciju ili u likvidaciju, u toku stečajnog postupka donose povjerioci. To su oni povjerioci koji su se prijavili kada mi donesemo rješenje da otvaramo postupak i objavimo u službenim novinama i pozivamo sve povjerioce da prijave svoja potraživanja, ukoliko ih imaju”, precizira.

Prema proceduri, onda svi ti povjerioci koji su se prijavili, pristupe ročištu i donose odluku o tome – hoće li firma u likvidaciju, ili u reorganizaciju?

Ukoliko su povjerioci za reorganizaciju i sugeriraju stečajnom upravniku da napravi plan reorganizacije, onda je on dužan u roku od mjesec dana da taj plan napravi, koji će biti usvojen ili ne, u ovisnosti od stava povjerilaca.

U slučaju u kojem osnivači donesu odluku o prestanku, likvidaciji podliježu samo firme koje nemaju dugove, odnosno one koje su izmirile sve obaveze.

Zajmović u tom kontekstu navodi kako bi donošenje novog zakona o likvidacionom postupku koji je ‘zapeo’ u parlamentarnoj proceduri uveliko olakšalo sudijama provođenje procedure u tim postupcima.

“Nažalost, Zakonom o likvidacionom postupku FBiH, koji je na snazi i koji ima 17 članova, nije propisana procedura/postupak kako provesti likvidaciju”, podsjeća predsjednik Privrednog odjela OSS-a, sudija Hakija Zajmović u razgovoru za Fenu.