Život

NAŠA TEMA Kada čujete da među mladima dominiraju stihovi poput "Ku*ve, pare i droga, ne znam šta ću bez toga...", onda shvatite da je kap prelila čašu

FOTO: VISOKORTV.BA
FOTO: VISOKORTV.BA

Jednom je neko rekao kako “mladi nikad neće slušati muziku svojih očeva i djedova iz prostog razloga jer će pronaći nešto svoje, po svom ukusu i s tim se identificirati”.

I to je normalno, pogotovo za buntovničke generacije između 15 i 18 godina, često i starije. To je usput rečeno i najteže doba za svakog roditelja koji u tim godinama svom djetetu pokazuje (ili bi barem trebao) neke osnovne smjernice za život. I tako je već generacijama, svaka ima svoj muzički kod, svoje idole, muzičke heroje, nekad su oni za primjer, nekad to baš i nisu bili, ali to je tako otkako je muzike…

Ipak, kada roditelj čuje kako iz mobitela njegovog djeteta odjekuju stihovi poput “Ku*ve, pare i droga, ne znam šta ću bez toga, tura prva, druga, treća, brate, pijem ko stoka…”, ili “Natrljaj koku na nos, pa da te bacim u trans. Po trnju hodao bos, a sada ne puštam gas…”, i slični tekstovi, onda je jasno da je čaša prelivena i da sa ovim društvom u kojem odrasta i naše dijete definitivno nešto nije u redu.

Moderne “vijednosti”

Tolika količina promovisanja i necenzurisanja psovki, vulgarnosti, prezentovanja droge, alkohola, seksa… kroz stihove koji uglavnom dolaze iz Srbije od samozvanih repera i instant zvijezda, raznih “cobyja”, “nuccija”, “voyagea”, “devita”, te i dalje nekih aktivnih turbo folkera… vladaju Youtubeom, glavni izvorom muzike novih generacija.

Oni konstantno “bombarduju” mlade koji nerijetko, na žalost, često podvodljivo i naivno padaju pod utjecaj takvog načina razmišljanja. Kada takvoj svijesti dodamo alkohol i drogu, sjedanje u brza kola i “loženje” uz muziku i gas do daske, rezultati na našim cestama budu više nego očiti.

O ovom problemu razgovarali smo sa psihologinjom i psihoterapeutom Nerminom Vehabović-Rudež.

Činjenica je da mladi slušaju muziku koja je u skladu s vremenom u kojem se nalaze tako da stariji često ne prihvaćaju tu muziku koja je nešto novo. U neko starije vrijeme pojava Elvisa Presleyja ili The Beatlesa, pa kod nas Bijelog dugmeta… bila je frapantna i mladi su to prihvatili. Muzika nije samo kreator svijesti mladih nego i pratilac vremena u kojem živimo i pojava u društvu. Muzičari to dobro koriste, tj. prepoznaju to i stavljaju u svoje stihove, stvaraju muziku i to nekako uzročno-posljedično ide. Tu se s jedne strane podcrtava sve to što nije dobro i potencira se u muzici, a s druge strane se onda reflektuje na mlade gdje je ono što oni slušaju u biti u njihovoj stvarnosti, kaže na početku razgovora za Bosnainfo naša sagovornica.

Seks, droga, kriminal…, te “vrijednosti” se mogu vidjeti u muzičkim spotovima. A ako malo “zagrebete” u život oko nas vidjet ćete djevojke koje žive na račun drugih ili kako ih zovu starlete, vidjet ćete da je kriminal jedini način da se dođe do brzog novca, a uz to idu i skupa kola, lijepe djevojke, zatim vidjet ćete da je lijepo tijelo u fokusu i nabildani i istetovirani momci i tako dalje, ističe Vehabović-Rudež.

Važan odnos s roditeljima

Na pitanje kako se uopšte boriti protiv ovakve pojave, kako utjecati na mlade mozgove i upozoriti na ovakvu vrstu muzike, naša sagovornica kaže:

Zabraniti muziku ne možemo, živimo i demokratskom društvu. Možda se možemo okrenuti nekim promjenama u društvu kako bi stavili neke kvalitet na prvo mjesto, a ne ovo što je trenutno aktuelno. Kreiranje svijeta u kojem dijete žive sigurno dobrim dijelom potiče od roditelja. Ne smijemo zanemariti to da su u doba adolescencije mladi vrlo prisutni i važni pa su onda vrijednosti koje oni nude mnogo interesantniji. Mislim da su tu dobar odnos s roditeljima i nastavnicima važni, i da to drži mladu osobu da ne napravi više gluposti nego inače, uslovno rečeno. Jer mladost nosi uvijek to neko eksperimentisanje, i to je jedan razvojni period koji prolazi. Mladi ljudi se poistovjećuju s vršnjacima i sad je pitanje ko su im idoli, koga stavljaju u prvi plan. A onda tu dolazimo do ovih ljudi koji brzo zarađuju novac, koji se brzo bogate, imaju tu osjećaj moći. Više se ne gleda na nekog ko je naučnik, istraživač…, ko na neki profesionalan način zarađuje novac. Često čujem mladu osobu koja kaže kako ne želi da radi kao njegov otac po osam sati dnevno i dolazi smoren s posla. To nam pokazuje kakve su vrijednosti. Mladi ljudi čuju starije kad govore kako je težak život i slično i žele da žive lagodnije i ležernije. I to nije samo tako u BiH nego i vani, kaže bh. psihologinja.

Cenzure? Pa mislim da bi bolje bilo da nekim stavom naučimo djecu da kritički razmišljaju, što bi im dalo mogućnost koji bi sadržaj bio za njih dobar i koji im neće naštetiti. U mnogim društvima cenzure su naišle na otpor i samo se još više tajno radilo na tome što cenzura brani, pa se postavlja pitanje čemu onda cenzura, dodaje naša sagovornica.

Fokus na pozitivne strane

Koliko i na koji način insitucije, škole, psiholozi, nastavnici, mediji… mogu utjecati pozitivno utjecati na razmišljanje mladih i ukazati im na ono što je nije dobro, u ovom slučaju kada je muzika u pitanju?

Vrlo se intezivno radi kroz različite psihološke radionice. Još prije 20 godina ja sam radila radionice osnaživanja, komunikacije, zastupanja… s mladim ljudima. Jer, njima treba prije svega razumijevanje, ne osuđivanje. Ako fokus stavimo na njih kao pogrešne nećemo ostvariti mnogo. Jer u njima treba tražiti ono što je pozitivno, a ne samo negativno. Možda je prevelik fokus i kroz medije i slično na te negativne pojave, zaključila je Vehabović-Rudež.

Prihvati notifikacije