Labovski ima preko 30 godina praktičnog iskustva, a časopis Forbes uvrstio ga je među najpoznatije psihologe današnjice. U knjizi I Love and Understand: How to Raise Happy Kids (Without Going Crazy with Anxiety) analizira konkretne izazove koje pred roditelje postavlja odgoj djeteta: što raditi u prvoj godini bebinog života, kako odgajati dijete do treće godine, kako pristupiti ranom razvoju djeteta, kako dijete pripremiti za školu i zašto je samo jedna petica u školskom dnevniku problem.
U jednom poglavlju osvrnuo se na kažnjavane djece batinama. Objasnio je da neki roditelji imaju pozitivan stav prema tjelesnom kažnjavanju jer su i sami u djetinjstvu bili podvrgnuti toj metodi odgoja i ne shvataju koliko je ta tehnika “strašna”.
“Dobivao sam batine i ništa mi se nije dogodilo”“Svoje roditelje ne treba uvijek slijediti ili na vlastito djetinjstvo uzimati kao primjer. Roditelj koji tuče dijete psihički je neuravnotežen, to je osoba koja ima problem s ljutnjom i agresijom. Roditelj bi trebao riješiti svoj problem, a ne prenositi ga na dijete“, kaže Labovski.
Potom objašnjava što se događa u djetetovoj glavi ako ga roditelji tuku: “Ono shvaća da svijet funkcionira tako da jači može povrijediti slabijeg. Dijete misli da ga roditelji ne vole. To je loše. U što će se onda to dijete pretvoriti? Kako će komunicirati s drugim ljudima, sa životinjama? Kako će odgajati svoju djecu?”
Psiholog savjetuje roditeljima da s djecom uvijek razgovaraju, da im detaljno objasne gdje i kada griješe. Pritom ne trebaju usmjeravati kritiku na djetetove kvalitete, već na njegov čin.
“Učinio si nešto loše, ali meni se ne sviđa takvo ponašanje” ili “Jako mi smeta što se tako ponašaš”, primjeri su rečenica na koje se roditelji mogu fokusirati.
Ne treba vikati
Također, Labovski savjetuje da s djetetom razgovarate normalnim tonom i ne vičete na njega, a čak i ako je učinilo nešto loše – ton neka bude nježan, ali čvrst. Kazna ne mora biti popraćena vikom, ljutitim gestama i bijesnim licem. Naglasio je i koje su kazne po njemu prihvatljive.
“Smatram da je sasvim prihvatljivo uskratiti djetetu igračke, gadgete ili druge materijalne stvari ili odlazak na zabavno događanje. Ono što je pogrešno je uskratiti mu boravak na svježem zraku ili ga staviti u kućni pritvor”, istaknuo je, piše Index.hr.
U kažnjavanju moraju sudjelovati oba roditelja
Psiholog naglašava i da je u obitelji potrebna solidarnost, odnosno da majka i otac ne bi smjeli imati nesuglasica i trebali bi jednako kažnjavati svu djecu. U suprotnom će jedno dijete shvatiti da može sve, a drugo ništa, što će dovesti do manipulacije.
“Roditelji često misle da dijete neke stvari radi namjerno ili iz inata. Istina je da u 99 posto slučajeva djeca čine neke stvari nenamjerno, odnosno bez loše namjere. Ako dijete kaznite bez objašnjenja, u 90 posto slučajeva iz toga neće izvući nikakav zaključak“, zaključio je.