Predstava “Banjaluka“ nastala je po tekstovima autora koji su rođeni, živjeli ili još uvijek žive i stvaraju u Banjaluci: Nikole Kolje Pejakovića, Tanje Šljivar i Armine Galijaš, Željka Stjepanovića, Lane Bastašić, Radmile Smiljanić i Vide Davidović, koja je ujedno i dramaturg predstave.
U predstavi igraju Nataša Ivančević, Dragana Marić, Belinda Stijak, Nataša Perić, Danilo Kerkez, Bojan Kolopić i Aleksandar Runjić. Scenograf je Dragana Purković Macan, kostimograf Ivana Ristić, a za muziku je zadužen Petar Bilbija.
Na okruglom stolu upriličenom nakon predstave učestvovali su reditelj Nikola Bundalo i glumci Belinda Stijak, Nataša Perić, Danilo Kerkez i Bojan Kolopić.
Moderator okruglog stola Zoran Mlinarević istaknuo je da je riječ je omnibusu raznih autora, različitih generacija koji imaju jednu zajedničku tačku, a to je priča o gradu Banjaluka.
– Na onaj način na koji to vrlo, često se koristi ta fraza, prerasta gotovo u stereotip, da grad ne čine njegove građevine, spomenici, nego baš ljudi i njihove sudbine. Tako da smo vidjeli jedan zbir ispovjesti, sjećanja, patnji, trauma i sretnih sjećanja kroz različite stilske igre – naveo je Mlinarević.
Na pitanje moderatora okruglog stola Zorana Mlinarevića o konceptu predstave Nikola Bundalo je kazao da je ovo jedan projekat na koji je „Jazavac“ dugo čekao, da je ovaj projekat nastao zahvaljujući upravniku Ljubiši Savanoviću koji je dvanaest godina imao u glavi ovaj projekat i priželjkivao je da se to desi.
– Tokom vremena pandemije on je počeo da kontaktira autore i da traži da napišu tekstove za ovu predstavu. Tako da je, zapravo, dugo trajao ovaj proces, kako bi se došlo do same realizacije. Razvojni proces nije bio samo ta dva mjeseca dok smo mi pravili predstavu već čitave dvije godine i dok su autori koji su mlađe generacije stasavali i tako postali etablirani u regionu – kazao je reditelj.
Govoreći o radu na predstavi glumica Nataša Perić kazala je da kakav god žanr da je samim tim što publika želi da vidi živi lik na sceni, i glumci traže najbolja glumačka sredstva u odnosu na taj žanr.
– Tako da se nismo vodili tim, u smislu, ovo je sad nešto potpuno drugačije, ovo se sada igra tako i tako, a ovo igra ovako i ovako. Lično, uvijek pristupam isto, želim taj živi lik na sceni, ostalo je izbor glumačkih sredstava i rediteljskih postupaka -kazala je Perić.
Govoreći o minimalizmu scenografije reditelj Nikola Bundalo je rekao da se u dogovoru sa scenografkinjom Draganom Purković Macan odlučio da se napravi nešto što je konkretno i minimalno.
– Mi smo, postupali sa svim pričama tako što smo željeli da ih najprije ispričamo, a kako ih mi pričamo, mi ćemo i da sagradimo te priče. Možemo i sa šest sanduka, možemo i sa tri kamena, dva kartona. Poenta je da postoje neutralni elementi, da bismo ispričali priču koju želimo – kazao je Bundalo.
Strajo Krsmanović je istaknuo je da pozorište „Jazavac“ jedno fino osvježenje ne samo u Banjaluci, nego ukupno na našoj pozorišnoj sceni, riječ je o pozorištu koje igra za publiku i koje živi od publike..
-Ono što želim istaći da je važno kad igraš za publiku na prvo je to vodvilj i komedija, vi glumci, pametni i mladi ljudi tražili ste način kako da dođete do publike, a pogotovo u ovoj predstavi i da to ne bude jeftino, komično igranje vodvilja. To je ono što me je kupilo večeras u ovoj predstavi, jer se osjeti kako ste tražli put i način da dođete do banjalučana prije svega, koristeći malo i sentiment, malo Marijana Beneša i profesora Miće Telebaka i tako dalje, igrajući vedro i veselo. Taj spoj je jako dobro funkcionisao. Druga dimenzija koja mi je jako važna su spisateljice. Mogu reći mlade spisateljice, u svakom slučaju, spisateljice nove generacije iz Banja Luke Lana Bastašić, Vida Davidović, Radmila Smiljanić i Tanja Šljivar koje su, zaista mogu reći sjajne spisateljice, da ste našli način da ih aktivirate, da urade za vas tekstove i da to sve prožmete na taj jedan mozaički omnibus način sa varijantama prošlog i novog, sa značenjima i porukama koja nisu nimalo laka, nimalo jeftina – kazao je Krsmanović.
Teatrologinja Tina Laco navela je da je predstava „Banjaluka“ lijep omaž ovom gradu.
– Mislim da je ovo bio sklizak teren teatarski, jer se moglo dogoditi svašta nešto, poput pretjeranosti, patetičnosti i pretjeranih simbola, lošeg ritma, ali izbjegli ste veoma lijepo te zamke. Kao što smo i govorili, baš sam vidjela lijep balans postignut između onoga što je autentično za svakog pisca i onoga što daje pečat, odnosno nazivnik cijeloj predstavi. Tako da meni je jako lijepo i naravno da dobar dio toga proizilazi iz ove glumačke igre, jer vi tako čvrsto stojite sa povjerenjem iza toga što radite – kazala je Laco uz čestitke ansamblu predstave.
Za selektora Igara Dževdeta Tuzlića predstava “Banjaluka” je mogla biti i priča o bilo kom gradu u vremenu tranzicije.