Svijet

NA POMOLU VELIKI PREOKRET Ukrajinci izgleda pokreću kontranapad

U razgovoru za internetsku stranicu ARD-a Franz-Stefan Gady, vojni analitičar Instituta za međunarodne strateške studije govorio je o ratu u Ukrajini, piše Deutsche Welle.

FOTO: GEORGE IVANCHENKO/EPA
FOTO: GEORGE IVANCHENKO/EPA

Ukrajinska vojska je odustala od Lisičanska, sada se teške borbe vode oko Donjecka. Što to znači za stratešku poziciju u ovom ratu?

Franz-Stefan Gady: Čisto vojno, predaja Lisičanska ne znači mnogo. To je simbolična pobjeda za ruske snage, ali će strateške posljedice biti minimalne za nastavak rata. U Donbasu traje rat trošenja resursa i snaga, ne radi se toliko o osvajanju pojedinih gradova, nego o tome da se protivniku nanese više gubitaka u ljudstvu i materijalu nego što ih ima vlastita strana. Moglo se predvidjeti da će Lisičansk i Sjeverodonjeck prije ili kasnije pasti zbog velike nadmoći ruskih snaga prije svega topništva. Ukrajinske snage su se taktički povukle – nisu se, kao u Mariupolju, borile do posljednjeg čovjeka, kako bi izbjegle da upadnu u obruč. To pokazuje koliko su ovi gradovi strateški važni, i očito u Ukrajini postoji zamisao da se oni možda kasnije zauzmu protuofenzivom. Sada su se ukrajinske snage povukle na novu, dobro utvrđenu liniju odbrane, utaborenu u Bahmutu, Soledaru i Seversku. Druga odbrambena linija je kod Slovjanska i Kramatorska. Ta dva urbana centra su od 2014. pripremana kao obrambene utvrde.

‘Obje vojske su iscrpljene, imale su enormne gubitke’

U kakvom su stanju dvije vojske armije nakon četiri i pol mjeseca rata?

Za njih je to tzv. “trka do dna”. Obje vojske su iscrpljene, krvarile su, imale enormne gubitke. Sada je pitanje tko će prvi kolabirati. To je uvijek pitanje u ratu koji iscrpljuje, troši. Kratkoročno na istoku lošije izgleda za ukrajinske snage, jer ruske snage, kad je topništvo u pitanju, imaju enormnu prednost i nemaju problema s kanalima opskrbe.

Istodobno ruske snage u Donbasu mogu nad svojim operacijama stvoriti štit u obliku protuzračne obrane, što je razlika u odnosu na prvu fazu rata. Ukrajinska avijacija tu ne dolazi do izražaja što je za njih veliki nedostatak.

Rusi imaju i nadmoć u elektronskoj borbi, zbog čega ukrajinska strana tek štedljivo koristi dronove jer se njihova upotreba može ometati elektronski. To otežava izviđanje. S druge strane, veliki manjak ruske vojske je nedostatak pješadije.

A na ukrajinskoj strani?

Rusija mora računati s tim da se dugoročno ukrajinska sreća može okrenuti – to ovisi od toga koliko mogu da profitirati od zapadnih isporuka oružja i municije. Pitanje je hoće li biti koordiniranog i trajnog dopremanja oružja, obavještajnih podataka i obuke vojnika. Tu zapadna strana mora bolje koordinirati i razmišljati strateški i dugoročno.

Od koristi baš i nije činjenica da Ukrajina posjeduje više različitih topničkih sustava, i za svaki mora graditi posebnu logistiku. To nije efikasno. Potrebno je planirati i koncentrirati se na možda samo dva sustava. To olakšava obuku i održavanje. Trenutno se stječe dojam da ukrajinske snage ne koriste cijeli potencijal oružja sa Zapada jer nisu obučene. Razumljivo se ukrajinskim snagama mora osigurati i toliko streljiva kako bi mogla djelovati intenzivnije.

Prihvati notifikacije