Jedno od takvih mjesta nalazi se u Turskoj, a riječ je o Derinkuyu, gradu pod kojim se nalazi čitav jedan skriveni svijet, zapanjujući poduhvat drevnih inženjera podzemni grad istog imena u kome je moglo živjeti i do 20 hijada stanovnika.
Danas je za posjetu otvorena samo polovica ovoga kompleksa iz jednostavnog razloga – neki prolazi među podzemnim prostorijama tako su uski, da se kroz njih može proći jedino pužući. Zato je grad pod zemljom bio praktički neosvojiv.
Grad je ukopan 85 metara ispod površine zemlje i ima 18 “katova”. Naravno, dugo se širio i dodavale su mu se nove prostorije, a ovaj kompleks spominje u četvrtom stoljeću prije nove ere Ksenofont, Sokratov učenik, grčki književnik, vojnik i filozof.
Prema stavu Odjela za kulturu Turske, ovaj grad su izgradili Frigijci, indoeuropski narod iz vremena antike, između 8. i 7. stoljeća prije nove ere, a vjeruje se da je proširen u doba Bizantijskog carstva.
Kako je i zašto nastao? Pretpostavlja se da su prve pećine služile kao skladišta i po potrebi skloništa pred raznim osvajačima kojih na vome prostoru nije nedostajalo.
Derinkuyu čije ime znači “duboki bunar” bio je u funkciji neprekidno, stoljećima.
Neko vrijeme bio je zaboravljen, a nanovo je “otkriven” šezdesetih godina prošlog stoljeća i pretvoren u turističku atrakciju. Priča kaže da su Derinkuyu ponovno otkrile kokoši jednog mještanina koje su zalazile u mračne prolaze i gubile se; tada, šezdesetih, počela su ozbiljna arheološka iskapanja i istraživanja ove jedinstve povijesne cjeline, piše BBC.
Otkrilo se da se povezane pećinske prostorije protežu stotinama kilometara, i da je Derinkuyu doduše najveći, odnosno najdublji grad, ali da u čitavoj pokrajini pod zemljom postoji više od 200 manjih gradova koji su vjerojatno povezani tunelima i stvaraju golemu pozemnu mrežu nastambi u kojima se moglo smjestiti i 100 hiljada ljudi, piše Slobodna Dalmacija.