Većina parova je heteroseksualna, s pažljivo izrezbarenim genitalijama kako bi se pokazalo da se penetrira u anus, a ne u vaginu.
Arheolozi u Latinskoj Americi nagledali su se svačega, od zamršenog panteona Maja do astečkog žrtvovanja ljudi na industrijskoj razini, no kada su proučavali grnčariju, freske i ostale slike naroda Moche, zbog detaljnih prikaza žrtvovanja ljudi, bili su uvjereni kako gledaju krvave mitove. No, daljnja istraživanja otkrila su kako gledaju jezivu stvarnost.
Ovi američki domorodci nisu bili ništa manje eksplicitni ni brutalni kada su prikazivali i druge svakodnevne stvari, a njihova keramika toliko je živopisno prikazivala seks, mahom analni, da su konkvistadori nemilice uništavali svu umjetnost na koju su naletjeli.
Drevni čak i za Inke
Kultura Moche cvjetala je na sjevernoj obali Perua između otprilike 200. i 900. godine n. e. Pustinjskom obalom Pacifika dominirali su davno prije Inka pa kultura nije ostavila pisane tragove, a europski osvajači na tim prostorima su zatekli nove kulture pa ni oni nisu zabilježili ništa o drevnoj indijanskoj civilizaciji. Ipak, Moche su ostavili nevjerojatno bogatu materijalnu ostavštinu, koja je uspjela preživjeti sva osvajanja i pljačke, pa se tek danas, više od 1000 godina nakon njihove misteriozne propasti polako slaže mozaik nevjerojatne i krvoločne kulture.
Početkom 20. stoljeća u Peruu je bilo vrlo malo znanstvenih iskapanja. Mnogi umjetnički predmeti koji su dospjeli u muzeje i privatne zbirke uzeti su iz grobova i nije bilo zapisa o njihovom izvornom kontekstu. Na temelju ovog ograničenog znanja, znanstvenici su smatrali da su Moche bili ujedinjena država koja je imala vlast nad velikim dijelom sjeverne obale, otprilike od granice s današnjim Ekvadorom na sjeveru do doline rijeke Huarmey na jugu.
Ujedinjeni tek istom kulturom i morbidnim vjerovanjima
Kako je moderna znanstvena arheologija počela proučavati to područje, postalo je jasno da Moche nisu bili jedinstveni politički entitet. Arheolozi i povjesničari umjetnosti počeli su uviđati da se razlike u stilu i ikonografiji mogu odrediti između područja. Osim toga, datiranje ugljikom omogućilo je znanstvenicima da shvate da bi neki stilovi keramike mogli potjecati iz jednog vremenskog okvira u jednoj riječnoj dolini, dok bi bili povezani s potpuno drugim vremenskim okvirom u drugoj. Kako se prikupljalo više podataka, koncepcija naroda Moche je revidirana. Ono što se pojavilo bila je vizija tog naroda kao politički neovisnih skupina koje dijele zajedničku ideologiju, mitska i religijska uvjerenja i prakse, kao i zajedničku ikonografiju za svoja umjetnička djela.
Nezavisna područja (ponekad velika kao par riječnih dolina, ponekad mala kao dio jedne doline) signalizirala bi da pripadaju kulturi tog naroda korištenjem Moche tema u svojim umjetničkim djelima, dok su u isto vrijeme isticali razlike – u arhitekturi, u ikonografskom stilu, ali i time koji su likovi iz mitologije ocijenjeni najvažnijima. Na taj su način odvojene države Moche mogle izraziti i svoju političku neovisnost kao i osjećaj pripadnosti većem kulturnom sustavu. Najveće razdvajanje Moche stila i ikonografije dijeli ih na sjeverna i južna područja), koja se zatim mogu dalje podijeliti na manja, politički neovisna područja.
Pustinju pretvorili u plodna polja, gradili i piramide
Moche su bili i veliki inovatori. Izgradili su vrlo uspješne sustave za navodnjavanje i suhi, pustinjski krajolik pretvorili u bujno i plodno poljoprivredno zemljište. Također su konstruirali huacas. Bile su to spektakularne građevine nalik piramidama napravljene od ćerpiča. Moche su ih koristili za rituale, palače, administrativne svrhe i kraljevske ukope. I brutalno žrtvovanje zarobljenika.
Taj je narod u svojoj umjetnosti prikazivao raznolik raspon tema i ikona.
Životinje su bile od velike važnosti i često su se nalazile u njihovoj keramici i nakitu, a posebno su popularne bile sove, šišmiši, mačke, rakovi i druga morska stvorenja. Narod Moche vjerovao je da su sove moćna stvorenja koja vide kroz mrak smrti pa su im one također djelovale kao čuvari na putovanju u sljedeći život. Šišmiši također simboliziraju smrt i obnovu.
Jedno važno božanstvo u njihovoj umjetnosti bio je Ai Apaec, stvoritelj i bog neba. Obično je prikazivan s antropomorfnim licem i mačjim očnjacima. Drugi je bio Obezglavitelj, bog tame. Obično je prikazivan kao pola čovjek, pola jaguar. Najmoćnija je, međutim, bila Si, božica Mjeseca.