ASSOCIATED Press objavio je veliku priču o tome kako su ruski vojnici provodili “operaciju čišćenja” u Buči, jednom od najvećih stratišta tokom osam mjeseci ruske invazije na Ukrajinu.
Prvi čovjek stigao je u 7:27 ujutro, ruski vojnici su mu pokrili glavu i odveli ga uz prilaz prema neuglednoj poslovnoj zgradi. Dvije minute kasnije prigušeni, molećiv glas prekinuo je jutarnju tišinu. Za njim se čuo nemilosrdni odgovor: “Pričaj, pričaj, majku ti je*em”, piše AP.
Žene i djeca došli su kasnije, noseći na brzinu spakirane torbe. Bilo je to hladno, sivo jutro 4. marta u Buči u Ukrajini.
Do večeri će najmanje devet muškaraca otkoračati u smrt u Jablunskoj ulici 144, kompleksu zgrada koji je ruska vojska pretvorila u štab i mjesto na kojem će biti počinjeno nasilje koje će šokirati svijet.
Kasnije, kada su pronađena tijela po ulicama ili na brzinu sahranjena u plitke grobove, lako se moglo pomisliti da je pokolj bio slučajan. Stanovnicima koji su pitali kako se to dogodilo rečeno je da se pomire sa situacijom, jer na neka pitanja jednostavno nema odgovora. Ipak, kako piše AP, postojala je metoda za nasilje.
Ono što se tog dana dogodilo u Buči bilo je ono što su ruski vojnici u presretnutim telefonskim razgovorima nazvali “začistka”, odnosno – čišćenje.
Rusi su lovili ljude sa spiskova koje su pripremile njihove obavještajne službe i išli od vrata do vrata kako bi identificirali potencijalne prijetnje. Oni koji nisu prošli ovu filtraciju, uključujući dobrovoljce i civile za koje se sumnja da su pomagali ukrajinskim trupama, mučeni su i pogubljeni, pokazuju snimke nadzornih kamera, tajne audiosnimke i intervjui.
Associated Press i serijal PBS-a Frontline dobili su snimke nadzornih kamera iz Buče koji prvi put pokazuju kako izgleda ruska operacija čišćenja u Ukrajini. To je bila organizirana brutalnost koja će se ponavljati u velikim razmjerima na teritorijima koje je okupirala Rusija širom Ukrajine – strategija za neutraliziranje otpora i teroriziranje lokalnog stanovništva kako bi se dobila njihova pokornost, piše AP. Ovu su taktiku ruske snage koristile i u ranijim ratnim kampanjama, naročito u Čečeniji.
Tokom jutra 4. marta ruski vojnici su preuzeli kontrolu nad Jablunskom pa tako i nad kućom u Jablunskoj 31, u koju se sakrila nekolicina ukrajinskih dobrovoljaca. Ruski vojnici su provalili vrata i izvukli osam Ukrajinaca i vlasnika kuće u dvorište. Natjerali su ih da skinu cipele, optužili ih da su nacisti i da djeluju kao osmatrači ukrajinske vojske. Zatim su dva ruska vojnika na nišanu povela muškarce niz mokru, zaleđenu cestu do Jablunske 144, psujući ih dok su muškarci hodali u čarapama. Bilo je 11:08.
Vojnici su ih natjerali da kleknu iza ruskog vojnog vozila na prilazu kompleksu i udarali ih nogama. Tada je jedan od zarobljenih muškaraca, inače taksist, Ivan Skiba, vidio kako podižu jednog od zarobljenih i pucaju mu u glavu.
Tokom narednih sati, vojnici su dopremali sve više i više ljudi u Jablunsku 144. U međuvremenu su ruski vojnici provaljivali u privatne kuće i razvaljivali dvorišne ograde tenkovima, pokazuju snimke nadzornih kamera. Mještanima su rekli da traže oružje. Stanovnici su rekli da su vojnici također krali alat, elektronsku opremu, hranu i piće.
Muškarce koji su klečali u Jablunskoj 144 u nekom su trenutku ruski vojnici počeli odvoditi po dvojicu u poslovnu zgradu. Rusi su taj dan pustili većinu civila, prvo žene, a zatim muškarce. Ali dobrovoljci nisu pušteni. Njih su tuklo.
Ruski vojnici Ivana Skibu i druge volontere s kontrolnog punkta odveli su iza ugla poslovne zgrade, do malog dvorišta, u kojem je već bilo jedno mrtvo tijelo. Tada su dva vojnika počela pucati. Osjetio je kako mu je metak probio bok i pao je na tlo. Pretvarao se da je mrtav, prestravljen da će Rusi vidjeti kako njegovi izdisaji zamagljuju hladan zrak.
“Čekao sam mrak”, priča Skiba. “Užasno… Ne mogu objasniti… Jednostavno užasno.” Nakon što je utihnulo, Skiba je izvukao zapešća iz trake koja ih je povezivala, puzao između leševe svojih kolega s kontrolne točke i ukrao čizme s tijela jedinog čovjeka koji ih je još nosio. Otrčao je do susjedne kuće i sklupčao se na kauču, pokušavajući se ugrijati. Zatim je čuo glasove Rusa koji su pitali ima li koga u kući. Skiba se pretvarao da je vlasnik. Uvjereni da se radi o ozlijeđenom civilu, vojnici su ga vratili u Jablunsku 144, ovaj put na liječničku pomoć, ispričao je Skiba. Odveli su ga u podrum u kojem je bilo zarobljeno više od 100 ljudi. Sljedeća tri dana Skiba nikome nije govorio o rani od metka.
Skibi i ostalima Rusi su 7. marta dopustili da napuste podrum. Svi koji su bili zarobljeni s njim, osim mladića s nadimkom Svetac, bili su mrtvi. Tada je Skiba napokon izašao iz Jablunske 144.
Vojnik s nadimkom Ljonja 14. marta nazvao je majku s mobilnog tornja u blizini Buče. “Na ulicama su civili kojima je mozak prosut po tlu”, rekao je. Njegova je majka htjela znati tko ih je ustrijelio. “Naši ljudi”, odgovorio je Ljonja. “Možda su bili samo mirni civili”, rekla je njegova majka. “Mama, u toku su borbe. I odjednom iskoči! Razumiješ? Što ako ima bacač granata?” rekao je Ljonja. Jednom su, opisao je Ljonja u razgovoru, zaustavili dječaka i provjerili Telegram račun na njegovom mobitelu. Aplikacija je imala podatke o lokaciji i logistici Rusa.
“Ustrijeljen je na licu mjesta”, rekao je Ljonja svojoj majci. To je samo jedan od poziva čiji je sadržaj objavio AP u svojoj velikoj priči o zločinima u Buči.