Jedna prilično bizarna priča dogodila se nakon što je jednoj djevojci ubijena majka, a ona ne samo da je oprostila ubici, već je postala i prijatelj sa njim. Majka Mariah Lucas iz Teksasa je ubijena u 22. godini života, 1993. godine u aprilu, kada je ona imala samo 15 mjeseci, znala je jako malo o njoj, budući da je njen otac Donald nikada nije pominjao.
– Do svoje sedme godine, nisam se čak ni pitala zašto ona nije tu i nisam imala kontakt sa maminom porodicom. Moje rane godine su bile haotične – često sam bila gladna, sa odjećom koja mi nije pristajala, a često smo živjeli i u kolima kada bismo se selili iz jedne kuće u drugu. Kada sam imala sedam godina, 1999. godine, tata je poslat u zatvor zbog napada sa smrtonosnim oružjem i optužbama za drogu. Moj brat i ja smo otišli da živimo sa tatinim bratom i njegovom ženom i život je postao normalniji. Moja tetka je bila najbolja prijateljica moje majke i rekla mi je da je mama mrtva, iako nije rekla kako. Bila sam duboko šokirana i tužna. Moja tetka mi je pričala o maminoj ljubavi prema plesu i pjevanju, o tome kako me je obukla u lepršave haljine i kako sam kao dijete bila na njenoj sahrani Stajala sam pored kovčega i vrištala za njom. Dala mi je i mamine minđuše i prvi put mi pokazala njenu sliku. Mislila sam da je mama prelijepa, a ovih nekoliko sitnih stvari mi je bilo sve.
Saznanje da joj je majka ubijena
Sa 12 godina je saznala od tetke i ujaka da njena majka nije samo umrla, već da je muškarac ubio na bankomatu.
– Nisam pitala kako se to dogodilo, ali mi je rečeno da je počinilac u zatvoru. Borila sam se da to procesuiram i nisam mogla da se suočim sa traženjem detalja. Godine 2009, sa 18 godina, neočekivano sam ostala trudna, a moj sin Chase, koji sada ima 11 godina, rođen je u avgustu 2010. godine. Bila sam slomljena što mama nije bila tu da upozna svog unuka. Moja veza sa Chaseovim ocem prekinula se ubrzo nakon rođenja, ali dva mjeseca kasnije, povezala sam se na Facebooku sa tipom po imenu Cody, koji je bio dvije godine ispred mene u školi. Otvorila sam mu se o mami i bolu sa kojim sam se borila, i zaljubili smo se. Bila sam u šestoj sedmici trudnoće kada smo se vjenčali u martu 2012. godine na maloj ceremoniji. Naš sin Dylan, koji sada ima devet godina, rođen je u novembru 2012. godine – navodi The Sun.
Život u mladoj porodici je za Mariah bio težak, ali ljubav i sigurnost koju je osjećala bili su nevjerovatni.
– Postala sam majka koja ne radi, dok je Kodi radio kao arhitekta. Svakog dana sam pričala sa mamom, pričajući joj o Chaseu, Dylanu i našoj kćerki Harper, rođenoj u maju 2014. godine. Razmišljanje o njoj značilo je da mi je na umu i čovjek koji je ubio. Od porodice sam saznala da se zove Jason Clark, ali nikada nisam istraživala detalje njegovog suđenja ili kazne – bila sam previše traumatizovana.
Želja da sazna istinu
Mariah je to teško opterećivalo i često je bila pod stresom, uznemirena i nervozna. To je uticalo na njene odnose, ali Cody je imao razumijevanja, a prijatelji su je podržavali.
– U septembru 2015. godine započela sam posljednji ispit za diplomu iz krivičnog pravosuđa na Univerzitetu u San Dijegu u Kaliforniji. U novembru te iste godine su mi izvađeni umnjaci, što je rezultiralo infekcijom koja je postala septička. Odvezli su me hitno u bolnicu i stavili u komu, a srce mi je u jednom trenutku stalo. Ljekari su uspjeli da me spase, ali sam poslije iskustva bliske smrti shvatila koliko život može da bude kratak i osjetila sam da je vrijeme da pokušam da se oslobodim svih bolova i trauma koje sam nosila. Želeći da mu oprostim, odjednom sam osjetila potrebu da se obratim maminom ubici. Kada sam rekla Kodiju, razumio je, iako su mnogi moji rođaci bili bijesni. Ipak, to je bilo nešto što sam morala da uradim.
Upoznavanje sa ubicom
Odlučila je da piše Jasonu u zatvoru u junu 2016. godine, nakon što je saznala gdje je poslat iz vijesti.
– Trebalo mi je mjesec dana da napišem pismo. Na preko pet stranica ispričala sam mu o svom traumatičnom djetinjstvu i divnom mužu i djeci koju sam imala. Napisala sam da sam mu oprostila i da želim da oprosti i on sebi. Mjesec dana kasnije, dobila sam pismo od Javijera Stauringa, izvršnog direktora organizacije koja se zove “Dijalog za izliječenje i akciju”, koja radi na promjeni krivičnopravnog sistema. Objasnio je da, iako je Jason primio moje pismo, nije mu bilo dozvoljeno da odgovori, ali da će uskoro da izađe iz zatvora poslije 23 godine i da je želio da me upozna. Odmah sam znala da to želim i ja.
Drhteći od nervoze, ušala sam u sobu u decembru 2016. godine i vidjela Jasona. Očekivala sam da ću da budem uplašena, ali izgledao je manji nego što sam zamišljala i veoma uplašen. Sjedio je drhteći, sa suzama u očima. Bez razmišljanja sam prišla njemu i zagrlili smo se. Prvo što sam pitala je: “Zašto si to uradio?” Plačući, Jason je objasnio da je bio seksualno zlostavljan od rođenja i da se to nastavilo u njegovom odraslom dobu. Rekao mi je da je bio na metu kada je vidio mamu, koja mu je dugovala novac za drogu. Posvađali su se, a on je u žaru svega izbo nožem. Ovo je bio prvi put da sam čula za maminu upotrebu droge, ali bilo je čudno olakšanje znati šta se dogodilo.”
Mariah kaže da je Jason bio emotivan, ali se trudio da ostane smiren. Nije osjećala nikakav bijes, samo tugu. Znala je da je i on povrijeđen, i nikada nije imao nikakvu pomoć da se izliječi.
– Čučnuo je pored mene i izvinio se. Objasnio je da mu je vrijeme u zatvoru bilo teško i da ga je mnogo čemu naučilo. Htjela sam da se vratim 23 godine unazad, da mu izvadim nož iz ruke i da mu kažem da postoji drugi način. Zvuči bizarno, ali intenzitet tog trosatnog sastanka stvorio je takvu vezu da smo poslije otišli na večeru. U restoranu sam zvala Codyja da mu kažem da sam dobro, a on je razgovarao sa Jasonom i zahvalio mu se što je tako otvoren.
Nedjelju dana kasnije, Jason je došao da i pridružio joj se na večeri sa Codyjem i djecom. Rekli su djeci jednostavnim riječima šta je Jason uradio.
– Prihvatili su ono što smo pričali, a Jason je znao da se sastaje sa unucima žene koju je ubio i koje ona nije imala priliku da upozna, i da je to privilegija. Iskreno im se izvinio, prihvatajući odgovornost za to što njihova baka nije bila tamo. Od tada, naše prijateljstvo je poraslo. Radili smo zajedno na zagovaranju političkih promjena sa državnim zakonodavcima, i razgovaramo sa zatvorenicima i žrtvama o reformi i praštanju. Viđamo se nekoliko puta godišnje, i često se javljamo. Jason je obnovio svoj život i radi kao vozač. On je sada samac, ali sam upoznala njegove partnere iz prošlosti, i nema ničega što ne dijelimo. To je iskreno prijateljstvo, a on je bio tamo u junu 2018. godine kada sam diplomirala krivično pravosuđe. Opraštanje Jasonu i pomaganje da oprosti sebi donijelo je takav mir u moj život. Zauvijek ću da cijenim naše prijateljstvo, prenosi Blic.žena.