Umjesto grada koji ovisi o prodaji kafe, kolača i suvenira turistima, Alexandroupoli se u posljednjih šest mjeseci transformirao u središte za međunarodne vojne operacije. Četiri jake kompanije zakmiče se za sticanje kontrolnog paketa dionica. Od toga su dvije američke kompanija, a druge dvije odražavaju bliske veze s Rusijom.
Geografski položaj luke Alexandroupoli, udaljene 15 kilometara od turske granice, čini ga privlačnim za NATO. Nalazi se na Egejskom moru te saveznicima omogućuje pristup Ukrajini preko Bugarske i Rumunije, zaobilazeći Crno more, kojim patroliraju Rusi, i Bospor pod kontrolom Turske. Za razliku od dvije veće grčke pomorske luke, Solun i Pirej, Alexandroupoli ima obilje rezervnih kapaciteta.
Od ruske invazije na Ukrajinu, američke oružane snage redovno koriste Alexandroupoli za vojne pošiljke, od tenkova, oklopnih transportera do helikoptera. U jednom trenutku na pristaništu je bilo čak 2400 komada vojne opreme. Količina oružja koju su Sjedinjene Američke Države dostavile preko Alexandroupolija povećala se skoro 14 puta u posljednjih godinu dana. Američki dužnosnici kažu kako je oprema namijenjena isključivo američkim vojnim jedinicama stacioniranim u istočnoj i sjevernoj Evropi, a ne Ukrajini.
Šef logističkog tima američkih oružanih snaga Andre Cameron rekao je za Economist kako Britanija i Italija također planiraju koristiti pomorsku luku Alexandroupoli za vojne pošiljke.
Luka bi uskoro mogla biti i energetsko središte, s planovima za izgradnju dva terminala za LNG. Alexandroupoli ima ambicije opskrbljivati ukapljenim plinom Grčku, Bugarsku, Srbiju i ostale dijelove jugoistočne Europe koji se trenutno oslanjaju na ruski plin.
Povećani interes za Alexandroupoli pokazuje kako se strateški fokus rata u Ukrajini pomiče s Evrope na regiju Crnog mora.
“Crno more ponovo je na globalnom dnevnom redu, i to na način koji dosad još nismo vidjeli”, izjavio je za New York Times Ilian Vassilev, bivši bugarski veleposlanik u Moskvi, koji radi kao strateški konzultant. “Sigurnost na Crnom moru ključna je za pitanje kako obuzdati Rusiju”.
Grčka i Rusija dijele historijske, ekonomske i kulturne veze, kao i pravoslavnu vjeru. Ankete pokazuju da su Grci među rijetkim Evropljanima koji u velikoj mjeri žele održati ekonomske veze s Rusijom. Međutim, rat u Ukrajini promijenio je odnos Atine s Moskvom.
Grčka konzervativna vlada bila je jedna od prvih koja je uputila vojnu pomoć Ukrajini, zbog čega ju je Kremlj stavio na popis “neprijateljskih” zemalja. Strah od Turske i solidarnost s Ukrajinom približili su Atinu Washingtonu i omogućili SAD-u korištenje grčkih luka.
Dok lokalne vlasti zbrajaju koristi od pojačane aktivnosti u luci, grčka vlada želi što prije prodati većinu (67 posto) dionica Alexandroupolija preko 40-godišnje koncesije. Grčka konstantno privatizira stratešku imovinu od početka krize 2009. godine. Luka u Solunu otišla je u ruke Ivana Savvidisa, rusko-grčkog oligarha, a najveća grčka luka Pirej danas je u vlasništvu kineske državne kompanije.
Ivan Savvidis, bivši zastupnik u ruskom parlamentu, jedan je od ulagača koji želi kupiti Alexandroupoli.
“Grk po rođenju, Rus po životnom stilu, pravoslavac po vjeri”, navodi Savvidis na svojoj internetskoj stranici, na kojoj se nalazi njegova fotografija s Putinom. Izgledi da Savvidis kupi Alexandroupoli su maleni, jer bi zbog njegova vlasništva nad lukom Solun mogao kršiti zakon o zaštiti tržišnog natjecanja.
Favorit za preuzimanje luke je grčki konglomerat Copelouzos Group. Riječ je o kompaniji koju kontrolira porodica Dimitrisa Copelouzosa, jednog od najpoznatijih grčkih milijardera i bivšeg zastupnika u grčkom parlamentu.
Copelouzos je partner ruskog državnog energetskog diva Gazprom, te je u sklopu zajedničke rusko-grčke kompanije Prometheus Gas treći po veličini opskrbljivač prirodnog plina u Grčkoj. Copelouzos Group gradio je, i do 2016. upravljao aerodromom u Sankt-Peterburgu.
Stručnjaci i suparnici upozoravaju da Copelouzosa te veze čine podložnim pritisku Gazproma, kompromitirajući budućnost strateških operacija luke.
“Postoje značajne zabrinutosti jer se situacija s Rusijom može pogoršati”, izjavio je John Charalambakis, vlasnik BlackSummita, američke kompanije koja se također nadmeće za nadzor Alexandroupolija. “Činjenica da Rusija koristi energiju kao oružje, važan je faktor”.
Charalambakis kaže kako je njegovo zanimanje za luku započelo 2018. godine, kada mu je tadašnji ambasador Washingtona u Grčkoj Geoffrey Pyatt kazao da američke kompanije trebaju započeti takmičenje s Rusijom i Kinom zbog uticaja na tu luku. Drugi američki ponuđač je Quintana Infrastructure & Development, investicijska kompanija osnovana 2011. godine.