“Dječak i djevojčica su na garaži u komšiluku nizali ogrlicu od perlica za poklon drugarici iz razreda kad ih je brutalno pretukao Alen Pleh (42), naravno od ranije poznat organima gonjenja radi nasilničkog ponašanja. Desilo se to u samom centru Sarajeva, tridesetak metara od Doma policije. Rasute perlice još se motaju po mjestu zločina. Naidin otac, moj radni kolega iz Sivog doma, Samir Mahir, mi u suzama danas priča o trenutku kad je vidio svoju jedinicu u krvi pred bolnicom. Od udarca su joj zjenice bile na dvije strane usmjerene, jer je hematom u glavi pritisnuo očni živac. Priča kako se slomio tek kad je vidio da su joj na bež jakni ostali tragovi Plehove obuće. Prema svjedocima, Pleh je ljutito razgovarao na telefon sa nekim i prolazio ispod garaža. Izrevoltiran iz nekog bolesnog razloga djecom popeo se na garažu, pretukao šakama dječaka, a potom i Naidu, koja je vrisnula da odbrani druga. Svjedoci kažu da ju je onesvijestio jednim udarcem, a potom je krvnički iscipelario. Svjedoče da je šutao sa zaletom ‘kao kad fudbaler izvodi penal”, opisala je Latić Hulusić.
Latić Hulusić je izrazila svoju ogorčenost pravosudnim sistemom.
“Naidin otac se pita kako jedan čovjek koji je preživio rat u Sarajevu može biti doveden opet u situaciju da ne može uraditi ništa da zaštiti svoju jedinicu i njenu majku? S pravom se kolega pita treba li insan uzeti pravdu u svoje ruke? A zašto? Pleh je priveden vrlo brzo nakon napada. Tako to biva sa manijacima koji imaju dosije. Nađu ih za sat. Policija je svoj posao uradila dobro tu noć. Ljekari su svoj posao uradili odlično. Uz Naidu i roditelje su cijelu zlokobnu noć bili dobronamjerni policajci, porodica Ćuprija i ljekari. Ali uz Naidu taj dan nije bilo naše pravosuđe”, dodala je Latić Hulusić.Također je napisala da je Alen Pleh povratnik u činjenju ovakvih djela te da je već odležao samo dvije godine za napad na studenta. Kako kaže Alena Pleha komšiluk poznaje po višegodišnjem zastrašivanju i nasilničkom ponašanju.
“Ono što mi ne znamo je:Šta rade takvi ljudi na slobodi bez ograničenja?Zašto je u slučaju nasilja skoro nemoguće doći do svjedoka?Zašto se ljudi boje svjedočiti?Kako to da se često dešava da nasilnici saznaju imena svjedoka pa se svete čim izađu napolje?Zašto se svi moramo pitati svako sedam dana trebam li uzeti pravdu u svoje ruke?U čijim rukama je pravda sada?”, pita Latić Hulusić u svojoj objavi.Ovo je grad koji je odbranio Naidin babo
“Pratit ćemo Naidin i Davudov slučaj! Neće otići u arhivu vijesti. Neće nam djeca stradati u miru kad smo rat preživjeli! Osvijetlit ćete ovaj grad pravdom, sigurnošću. Rasvijetlit ćete zločine. Pooštrit ćete zakone tako da idu na ruku našoj djeci, a ne kriminalcima! Upalit ćete svjetlo ovoj našoj djeci, a ako to ne uradite možemo slobodno spaliti ovaj grad koji je odbranio Naidin babo!”, zaključila je.