Kolumne

Kuda idu divlje cijene

Gledam ovih dan magla i smog se nožem može sjeći. U Sarajevu baška, plus svi gradovi. Loži se loži. Zima sirotinjska.

Trgovina
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER
Ilustracija

Sami Bog se smilovao na sirotinju. U granapima cijene sve veće i veće. Sve duplo otišlo. Malo se nešto skliznulo na niže. Ovi u medijima samo ponavljaju ” poskupile cijene”. I sami ne znaju da cijene ne mogu poskupiti. Mogu rasti cijene roba. Robe mogu poskupiti. Plaća se novcem. Kod toga je najveća zabuna. Razni ekonomski analitičari objašnjavaju narodu.

Narod samo “koluta očima”. Vlast pojma nema. Niti zna “da li je pošla ili došla”. Helem ovi koji su “zakoračili” narod neće da “sjašu”. Ovi što su pobijedili čekaju da “uzjašu”. Narod fala Bogu doš’o pameti. Sa zakašnjenjem od 3 mjeseca. Umjesto da su olovkom mijenjali sada kobejagi štrajkuju. Štrajkuju oni kojim su obećali 1.080 KM a nisu rekli odakle. Čak i penzionerima proradila “krečana”. Oni sa Biroa pakuju kofere a da još nijesu digli 100 KM.Ispade da je bolje da se “ispale” prije nego što dobiju sadaku.

Stvarno ovdje je opšti hrkljuš.Čak i oni koji su izgradili sebi mini hidroelektrane govore da treba poskupiti struju. Em šlajbuče od domaćih , em šlajbuče od inozemnih. Sad su im bolji inozemni. Domaće su doveli u stanje bijede. Nude im narodne kuhinje i jeftine struje da se mogu okupati i zaliti kahvu.

I stvarno da li je ovo normalno? Pitajmo se : ” Kuda idu divlje svinje”. Fale nam samo glumci. Neko tužno vrijeme. Vrijeme rata, krađe, hlopovluka, laži i svakog bezobrazluka.