Savez želi ojačati snage koje se mogu mobilizirati za borbu protiv Rusije u roku od 30 dana, ali detalje o tome koje će nacije činiti taj broj, još treba dogovoriti.
Dok završe pregovori između tipično sramežljivih europskih nacija o novoj vojsci – a predviđa se da će to biti tijekom sljedeće godine – istočnu granicu od Baltika do Crnog mora branit će otprilike 30.000 većinom američkih vojnika. To nameće pitanje: mogu li pobijediti u slučaju ruskog napada?
Čistom igrom brojeva, Daily Mail došao je do podatka da Rusija ima moćniju silu, ako govorimo o vojsci na tom području. Dakako, NATO je ukupno gledajući neusporedivo brojčano i tehnološki nadmoćniji, ali kada govorimo o istočnoj vuropi – tu su Rusi u prednosti.
Ruska premoć u odnosu na trenutne snage NATO-a
Tokom vojnih vježbi ‘Zapad’, koje su mnogi smatrali probom za rusku invaziju na Evropu, Vladimir Putin je tvrdio da je okupio do 200.000 vojnika zajedno sa stotinama tenkova i oklopnih vozila, te desecima aviona i helikoptera. Međutim, borbe u Ukrajini pokrenule su ozbiljna pitanja o učinkovitosti ruske vojske – od loše taktike do zastarjele opreme i demoraliziranih trupa. U nešto više od četiri mjeseca u Ukrajini je ubijeno 25.000 ruskih vojnika, a uništeno je 1.000 tenkova koje će Moskva teško zamijeniti.
NATO, s druge strane, ima osam borbenih grupa u istočnoj Evropi, koje se sastoje od hiljada vojnika stalno baziranih na istočnoj bojišnici i hiljada drugih koji su raspoređeni nakon ruske invazije. Većina tih trupa su američke – približno 3000 padobranaca u Rumuniji, još 4700 u Poljskoj i 7000 vojnika u Njemačkoj – s Britanijom koja raspoređuje drugi po veličini kontingent od 1700 vojnika, dok europske nacije poput Njemačke, Francuske, Mađarske i Norveške daju trupe, tenkove i oklopna vozila.
Malo je vjerovatno da će ove snage same moći poraziti rusku vojsku, ali nisu za to ni zamišljene: njihova je uloga da djeluju kao tripwire (pasivni mehanizam) koji napad može zadržavati dok se pričuvne snage ne pridruže borbi.
Pričuvne snage NATO-a
A te su snage mnogo značajnije: 100 000 američkih vojnika pod europskim zapovjedništvom SAD-a, uključujući stotine tenkova, 200 mlažnjaka uključujući lovce najnovije generacije F-35 i USS Theodore Roosevelt Carrier Strike Group – koja se može pohvaliti s još 70 mlažnjaka zajedno s lanserima krstarećih projektila i drugim teškim naoružanje.
Američka 2. konjička pukovnija s 300 oklopnih vozila stalno je stacionirana u Njemačkoj, a padobranci 173. zračnodesantne su u sjevernoj Italiji. Više od 100 tenkova, hiljade oklopnih vozila, raketnih jedinica, dalekometnog topništva i helikoptera također se nalaze u rezervi – zajedno s još 10.000 NATO vojnika u visokoj pripravnosti – najviše njih raspoređeno je po Njemačkoj (36.160 vojnika), Italiji (12.661 vojnik) i Velikoj Britaniji (9.766 vojnika). Slijede Španjolska (3.108), Norveška (2.593), Turska (1.709) i Belgija (1.137), a na začelju su Nizozemska (436 vojnika), Grčka (376), Portugal (243), Poljska (172) i Rumunjska (137).
Još stotine hiljada ljudi iz regularnih vojski, pričuva i teritorijalnih obrambenih jedinica europskih nacija gotovo bi se sigurno pridružili borbi, a sve to ostavilo bi Rusiju brojčano nadjačanom.
Odlučujuće bi naravno bilo kada bi i ako bilo koja strana upotrijebila nuklearno oružje. Rusija tvrdi da ima tehnološku prednost na ovom frontu, iako SAD ima približno isti broj zaliha nuklearnih bojevih glava, a postavlja se pitanje i koliko je ruskih projektila operativno s obzirom na stanje njihove regularne vojske.