Ovaj bivši karate reprezentativac Njemačke i diplomirani industrijski majstor digitalnih i šampanih medijau knjizi podnaslova „Kada je ljiljan prestao da cvjeta“ opisuje svoje djetinjstvo tokom agresije na BiH urodnom Čarakovu nadomak Prijedora, gdje je živio do 10 godine.
Iako rođeni Bosanac, svoju životnu priču, iskustva i događaje je najprije napisao na njemačkom jeziku, jer, kako kaže, imao je osjećaj da je njegov njemački vokabular daleko bogatiji. Nakon prevoda na bosanski, knjiga će uskoro biti dostupna i na drugim jezicima, a prevod na engleski se privodi kraju. Knjiga Kriegskind opisuje sva događanja tokom rata 1992.
– Vrlo detaljno sam opisao događaje koje sam doživio na vlastitoj koži, iz ugla jednog 10-godišnjeg dječaka iz tog vremena. Knjiga opisuje bijeg iz bivše Jugoslavije, a pisao sam malo o Bosni, historiji, životu moje porodice u Bosni, o tome kako je počeo rat, kako su nas progonili, ubijali u selu, kako smo bježali… Mnogo mi znači što je knjiga prevedena na moj maternji jezik, ali bez obzira na kojem je jeziku, važno je da sam na papir uspio da prenesem svoju priču i sve te doživljaje, jer je to nešto što mi leži na srcu i prati me kroz cijeli život – kaže Amir Redžić.
Sretan je što njegovu knjigu može pročitati bilo ko, gdje god da se nalazi. Ona se može kupiti širomsvijeta putem platforme Amazon, kao i web stranice kriegskind.com.
– Drago mi je da se čuje za našu Bosnu, a pogotovo što će neka majka da pročita knjigu na našem jeziku ida se prisjeti svog sina ili muža iz tog vremena, a koji danas nisu tu. Također, ona će djeci dati odgovorena neka pitanja, na koja dugo traže odgovore. Većina nas iz bivše Jugoslavije zna i sjeća se šta je sve bilo,pogotovo oni koju su sve na vlastitoj koži doživjeli i preživjeli. Volio bih da i druge zemlje čuju i saznaju zate događaje, jer, da budemo iskreni, većina ljudi u svijetu ne zna gdje je Bosna na karti, a kamoli šta sesve desilo – nastavlja Redžić.
Knjigu je pisao pet godina, a sada do njega stižu i prve reakcije iz domovine i sugrađana iz Prijedora iKozarca.
– Ljudi pozitivno ocjenjuju knjigu. U Bosni se još toliko i ne čita, jer Amazon platforma nije toliko bliskaljudima. Međutim, ljudi je donose iz dijaspore i komšije je čitaju, moji Prijedorčani iz Amerike i Australije.Pohvale su tu, kao i znakovi koliko je ta priča bitna za sve nas. Čovjek uvijek ima osjećaj da jedna stranamora biti loša, a druga dobra. No, u knizi se isključivo radi o tome što su moje oči vidjele, doživjele i što sam tada preživio. Mojim Prijedorčanima i Kozarčanima ova knjiga zaista mnogo znači. To je moj osjećaj – govori bivši karate reprezentativac i nosilac crnog pojasa.
Amir već više od 30 godina živi u Njemačkoj, a prvi dani i godine života u ovoj zemlji nisu bilejednostavne za njegovu porodicu.
– Borili smo se dok nismo stali na svoje noge. U Njemačkoj sam završio nekoliko zanata i vremenom sam se razvio u industrijskog majstora u oblasti štampe. Uporedo sam se bavio karateom i primljen sam ureprezentaciju. U mojoj karijeri sportiste sam osvojio bezbroj nacionalnih i internacionalnih medalja. Idalje se bavim sportom, koji mi je oduvijek bio velika ljubav. Karate je bio moj lijek i oblikovao me je kaočovjeka. Nisam više u reprezentaciji i ne pripremam se za neka prvenstva kao prije, ali se bavim sportomi održavam zdravlje. Ovdje sam upoznao i suprugu i zasnovao porodicu. Imam dvoje djece, a moja najveća ljubav je moja porodica i vrijeme provedeno sa voljenima – ističe Redžić.
Na pitanje da li planira pisati i objavljivati nove knjige, te se ozbiljnije posvetiti književnosti, kaže da ninjegova prva knjiga “Dijete rata” nije bila u planu, ali se desila kao i mnoge druge stvari u njegovom životu, te da će vrijeme pokazati svoje.