“Ovo je nadogradnja devetog kruga pakla, dakle jedna užasna patnja, stravično iskustvo čovjeka koji nije pripadao nijednoj stranci. Kao mlad novinar radio sam emisije koje nemaju veze s politikom, ali bez obzira, nosio sam ime koje nosim. U Prijedoru su bila masovna uhićenja i tog 30. svibnja odveden sam u logor zajedno sa sinom koji je tada imao 16 godina, pa se onda pitam ako sam ja i nešto kriv, šta dijete zna o politici. Na moju sreću, moj sin je preživio i sada ima sina koji ima 18 godina. Moram biti iskren, pišući knjigu često sam znao zastajati, preživljavati ponovo sve to o čemu pišem i ja sam to nekako iz sebe ‘istovario’ na papir i bilo je mnogo lakše. Ja i na promocijama najčešće pričam kao o nekom odgledanom lošem filmu, ali nažalost to nije film, to je bila stvarnost”, istaknuo je autor Hukanović.
Dodaje kako je osjećao obavezu prema mrtvima sve to zabilježiti.
“Inače sam prije rata pisao pjesme, objavio sa, šest zbirki pjesama i nikad nisam ni mislio da ću objaviti nešto pored novinarstva. Međutim, naprosto kao čovjek, imao sam obavezu moralnu, ljudsku i svaku drugu prema tim mrtvima da to zabilježim da se zna. S ponosom ističem, obišao sam sve kontinente, promovirao knjigu, nikada se nije dogodilo da je bilo kada, bilo tko negirao neki podatak iz moje knjige. Dapače, doživio sam desetak, a možda i više puta da su mi ljudi prilazili na ulici i govorili ‘sve je onako kako ste pisali samo bilo je još i gore’. Dakle, ja pišem iz perspektive logora, ja sam svoju priču uokvirio u onaj dan kada sam ušao u logor i roman završavam onog trenutka kada sam bio na slobodi, kad prelazimo iz srpskih autobusa u hrvatske negdje na autoputu Split-Zagreb”, naglasio je Hukanović.
Prvo izdanje knjige “Deseta vrata pakla” objavljeno je 1993. godine u Norveškoj na norveškom jeziku. Prevedena je na engleski, turski i njemački, a u rujnu izlazi i na talijanskom jeziku.
Jedan od promotora bio je i bivši logoraš Edin Batlak, koji je istaknuo kako mu je Hukanovićeva knjiga pobudila nevjerojatne osjećaje. Kad sam došao do pola knjige, bio sam u dilemi da li nastaviti čitanje ili ne. Potpuno je jasno da su to najveće strahote koje su se događale u logorima širom BiH. Omorska je bila klasična tvornica smrti, mržnje, brutalnosti, poniženja i svega onoga što ne može zamisliti zdrav um. Na prostorima Hercegovine logor koji se najviše može približiti onome što se događalo u Omorskoj sasvim sigurno je Dretelj, poznat isto po svojim brutalnostima. Drago mi je da se ova promocija održala u Mostaru, jer se mi moramo međusobno upoznavati. Političari se bave mnogim trivijalnim stvarima, a ne životom ljudi. Da se bave životom ljudi, bavili bi se zaštitom države BiH – poručio je Batlak.
Promotor Esad Lukač dodao je kako je jako bitno stalno podsjećati na događanja u BiH u zadnjem desetljeću dvadesetog stoljeća. Malo je nepravedno, ali ničijom krivicom, što su neka mjesta u BiH koja su jako puno stradala, u sjeni Srebrenice i presude da je u Srebrenici izvršen genocid. Zapravo, mapa o genocidu bi trebala početi od Prijedora, jer ako je u Srebrenici to bilo u srpnju 1995. godine, ovdje je počelo od svibnja 1992. godine, odmah na početku rata. Prijedor je izgubio oko 3.165 civila koji su poginuli, a ukupni gubici su ovdje prema podacima Istraživačko-dokumentacionog centra oko 4.200 ljudi – kazao je Lukač.
Dodao je kako se pažnja treba posvetiti i Višegradu. U Višegradu se svake godine u lipnju baca 3.000 ruža u Drinu kao sjećanje na 3.000 ubijenih nevinih ljudi. Dakle, ova istina se ne smije jednostavno zaboraviti i potisnuti. Stalno treba podsjećati na nju i zbog nas i zbog mlađih generacija koje dolaze. Ova knjiga zapravo podsjeća na sve logore smrti u Prijedoru, ne da da se to zaboravi i jako mi je drago što ona još živi i što ima neki svoj život i životni tijek i to je njena najveća vrijednost – zaključio je Lukač.
Naredni sadržaj u okviru “Mostarskog ljeta 2022” publiku očekuje u srijedu, 13. srpnja, kada će biti upriličena izložba rukotvorina u organizaciji Kaymek centra Mostar, a u Institutu Yunus Emre Mostar, s početkom u 20 sati.