IT

Kakve će nam zaista promjene donijeti umjetna inteligencija?

Pojava programa ChatGPT-a, koji je sposoban u trenu napisati smislene eseje, seminarske radove, čak i pjesme, golem je iskorak u tehnologiji umjetne inteligencije. Dok su naučnici uzbuđeni, društvo je podijeljeno oko uticaja nove tehnologije na čovječanstvo.

FOTO: ILUSTRACIJA/BUG.HR
FOTO: ILUSTRACIJA/BUG.HR
Ilustracija

Reakcije na lansiranje umjetne inteligencije “velikog jezičnog modela” ne prestaju. Najnaprednija verzija ChatGPT-a lansirana je u martu ove godine, njegova preteča još u novembru, a društvo se već podijelilo na one koji u ovome vide iznimne prilike do onih, poput Italije, koji su taj alat zabranili.

Čovječanstvo se već sad svakodnevno koristi nizom rješenja čiji elementi spadaju u umjetnu inteligenciju – od GPS sistema do Google tražilice, a odgovor na pitanje zašto svi odjednom pričaju o umjetnoj inteligenciji (UI), nalazi se u činjenici da se takve rasprave javljaju periodično, a povezane su s naprecima u razvoju.

Profesor s FER-a: ‘Ovo se nije očekivalo još barem 20 godina’

Nedavni bum u zanimanju za temu potakla su rješenja ChatGPT-a, a tu je i DALL·E koji od teksta pravi fotografije. Chatbot je utemeljen na velikom jezičnom modelu koji s čovjekom može ostvariti razgovor, odgovarati na pitanja, pisati eseje, seminarske radove, pjesme, pa i poslovne planove.

Profesor s FER-a Jan Šnajder ističe da se, iako još uvijek nemamo umjetnu inteligenciju kakvu naučnici žele razviti, iskorak u pojavi ChatGPT-a nije se očekivao još barem 20 godina. Upravo je to razlog opravdanog zanimanja znanosti i javnosti, ističe.

“S pravom su javnost i naučna zajednica fascinirani ovim iskoracima, ali s druge strane, mislim da je sada plastičnije naslutiti koje probleme UI može donijeti, u općenitom smislu interakcije tehnologije s društvom. Ovi su iskoraci veći nego što su bili prošli, i mislim da je trenutak da se razmišlja kako dalje s tim ići”, ističe Šnajder.

Zašto je ChatGPT toliko fascinirao naučni svijet?

U naučnom smislu, ChatGPT je fascinantan jer je pokazao da kvantiteta, u smislu količine podataka kojom sistem raspolaže, dovodi do kvalitete.

“U umjetnoj inteligenciji postoje dvije struje – jedni smatraju da pravi put do opće inteligencije mora biti metodološki, a drugi da postojeću tehnologiju dubinskog učenja neuronskih mreža samo trebamo nahraniti s puno podataka. Ispada da ChatGPT – što ga se više hrani podacima, on ispada bolji”, istaknuo je Šnajder.

Odnosno, ispada da model koji predviđa sljedeću riječ, može indirektno riješiti centralne probleme s kojima se bore znanstvenici u umjetnoj inteligenciji, a to je zaključivanje, dodaje.

Tehnologija može zamijeniti kognitivne sposobnosti čovjeka

U javnosti su različite reakcije na pojavu OpenAI-ovog chatbota, interaktivnog komunikacijskog sistema koji oponaša prirodan jezik. S jedne strane, zagovornici umjetne inteligencije i optimisti u pogledu njenog uticaja na čovječanstvo, tvrde da će ona mnogima olakšati živote. Drugi upozoravaju na etička, socijalna, politička i egzistencijalna pitanja koja taj tehnološki napredak postavlja.

Šnajder kaže kako je očekivano da se ta stara pitanja pojavljuju u slučajevima novih napredaka, a scenariji protivnika kreću se od ekstrema, do nekih zaista otvorenih pitanja koja bismo kao čovječanstvo trebali riješiti.

“Znamo da je nezahvalno predviđati budućnost, osobito kada je u pitanju tehnologija koja dubinski mijenja odnos čovjeka i društva, ali nikada u historiji nismo imali ovakvo nešto, da imamo tehnologiju koja je potencijalno u stanju, ako se dalje razvija, potpuno zamijeniti kognitivne sposobnosti čovjeka”, poručuje.

Nije konceptualno nemoguće da se stvar otme kontroli

Neki se pribojavaju gotovo distopijskih scenarija iz filmova naučne fantastike da će se umjetna inteligencija, predvođena nekim svojim ciljevima, oteti kontroli i odlučiti uništiti čovječanstvo, što, zaključuje, “nije konceptualno nemoguće”. Drugi propitkuju kakav će biti uticaj te tehnologije na radna mjesta, demokratiju, sigurnost i problem centralizacije ekonomske moći.

Razmišljajući je li negativan uticaj na društvo neizbježan scenarij, Šnajder ističe da se on u teoriji može izbjeći “ako se kao društvo dogovorimo što želimo ili ne želimo”, kao što je takav globalan dogovor postignut oko nuklearne energije.

No, ističe da je u ovakvom društvenom sistemu koji sada imamo jako skeptičan da bi do takvog dogovora moglo doći. “To bi trebalo uključivati globalni konsenzus, koji nismo mogli postići oko naoko jednostavnijih problema kao što je bio covid”, ističe Šnajder, piše Telegram.hr