Došlo se na nivo da se ne zna šta je stvarno istina, a šta laž. Je li nam postalo toliko svejedno za ljudsku bol?
Jutro uoči Dana državnosti ostat će upamćeno po slučaju Dženan Memić za koji se ni sedam godina nakon, ne zna ko je ubio mladića. Za ubistvo čovjeka niko ne snosi posljedice. Brojna ročišta, svjedoci, materijalni dokazi, prepiske razgovora itd, nisu bili dovoljni da se optuži krivac, da zaista neko snosi odgovornost.
Tegobno je bilo slušati tačke optužnice u slučaju Dženan Memić, gdje se već u prvoj rečenici sudija Branko Perić osvrnuo na optužene i naglasio kako se oslobađaju krivice i kako je dozvoljena žalba vijeću Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine.
Prema Perićevim riječima, optužnica tužilaca državnog tužilaštva Ćazima Hasanspahića i Dubravka Čampare je nastala iz istrage o istrazi koja nije okončana te da takav slučaj nije zabilježen u sudskoj praksi.
“Bilo je 69 svjedoka, do čega njih 14 pod mjerama zaštite. Ono što se dokazivalo i kako se dokazivalo pokazuje da optužba nije bila na čvrstim temeljima i čvrstoj građi”, istakao je Perić ne dižeći glave u sudnici dok je čitao prvostepenu oslobađajuću presudu.
Kako je izjavio, nije se izjašnjavalo o radnjama koje su navedene u optužnici i nije bilo iskaza koji su relevantni za optužnicu. Mjesecima su se ročišta razvlačila, da bi na kraju došli do zaključka da niko od optuženih nije kriv. I možda stvarno nisu, ali neko jeste, ko je to!?
Zdrav razum u ovom vrtlogu ne zna šta da misli ili uradi, kako uopšte razlučiti ko je kriv, a ko prav? Snaga jednog čovjeka ogleda se u sposobnosti koliko može da podnese i kad ništa nije uredu. Zna Muriz Memić i njegova porodica kako im je, kako je progutati krik sa osmijehom i ponoviti “nećemo odustati. Pravda za Dženana”.
Podrška porodici Memić i svim drugim porodicama koje žive istu sudbinu!