U okviru projekta „Ajd kaži(te) kako vidite sve(t) oko sebe“, djeca iz vrtića su vaspitaču Aleksandru Đorđeviću Saši dala veoma zanimljiva viđenja.
– Jedan od najvažnijih faktora u vaspitanju i obrazovanju i jedna od prvih stvari koju treba raditi sa djecom u vrtiću jeste razgovarati sa njima i dati im glas, mogućnost da kažu šta misle i kako vide svijet oko sebe – kaže Đorđević i navodi primjere iz razgovora sa djecom tokom rada na projektu.
U kakvu biste školu voljeli da idete?
Voljela bih da idem u školu koja nema zidove, da idem gdje ja hoću i da mi dolazi ko hoće.
Šta mislite, šta se u svijetu oko nas sada krije? Šta je dobro, a šta nije?
Nije dobro što su oni neki najgori ljudima u svijetu oteli mozgove i sad stavljaju u njih neka druga pamćenja.Ako želimo da pomognemo svijetu i spasimo planetu, šta mislite šta treba da uradimo, šta biste vi uradili?
Ja mislim da ljudi na našoj planeti Zemlji ne treba između sebe da ratuju puškama, već bi trebalo da između sebe ratuju pameću.
U okviru projekta Đorđević je sa djecom razgovarao tome šta misle o mamama i tatama, ljuljanju, uspavljanju i još koječemu. Neke odgovore dobio je iz razgovora između dvoje dece od kojih jedno kaže:
Meni treba dugo da se uspavam, pa mama i tata moraju dugo da me ljuljaju da bih se uspavao.Da, i moji tata i mama tako. Dugo im treba da se uspavaju. Pa se ljuljaju. Svako veče. Znam to. Čuje se.Na rimovanu konstataciju „Tate i mame, njih ima svuda – a u nekima od njih trista čuda“ kao i na pitanje šta misle o roditeljima, tatama i mamama uopšte, evo odgovora dva deteta:
Ja mislim da treba da postoji usvajalište za roditelje. Da bi neka djeca od početka izabrala roditelje koji im odgovaraju. A zašto ne bi moglo da se desi da mi uzmemo tatu i mamu iz porodilišta, da ih isprobamo da li su dobri ili loši?O vjenčanju, muževima i ženama, evo dva odgovora, dvije djevojčice:
Mi nećemo nikada da se udajemo. Mrzimo muškarce. Oni idu u kafanu, a mi ih čekamo kući, mogu da istuku ženu i dijete, nikada se ne izvinjavaju, nikada se ne izuvaju, švalerišu se.Možda bih i da imam muškarce, ali da ih držim kao ukras na polici. Ponekad da ih koristim kada mi zatrebaju za nešto.Jedno dijete je fantastično odgovorilo na pitanje da li je lijepo biti dijete:
Djeca imaju pravo da rastu, a odrasli nemaju pravo da im smetaju. Na pitanje kako da nestane sve ružno ovoga svijeta, kako da razvijemo imunitet na sve ružno, jedan dječak je nacrtao avion iz koga ispadaju riječi i rekao:
Rješenje je u vazduhu, koga bi trebalo da napunimo samo lijepim riječima, pa da ih pustimo iz aviona, piše zena.blic.rs.