Nisu baš svi vjerovali da će do sporazuma doći, neki su sumnjali u dogovor, a neki i davali razloge zbog kojih taj sporazum treba spriječiti.
Ali – sporazum je potpisan. Tvrdoglavo i umješno su u Osmorki, HDZ-u i SNSD-u izbjegavali političke zamke i medijske upite, šutjeli i dogovarali detalje programskih ciljeva. I – ako mnogima i izgleda sumnjivo i površno, ovaj dogovor je ipak veliki preokret u dosadašnjoj učmaloj političkoj navici u Bosni i Hercegovini, piše N1.
Nazovimo to i božićnim čudom, ali političari koji donedavno nisu postizali dogovore ni za one najbitnije stvari za državu BiH i njene građane modificiraju se u demokrate i obećavaju konkretan akcijski plan kako povesti zemlju u reforme, a građane postupno u bolji život. I uz to stiže i dar iz Brisela – kandidacijski status.
Hoće li nas sutra prevariti? Možda.
No, teško se oteti dojmu da su prvaci nove vlasti Dragan Čović, Milorad Dodik i Nermin Nikšić posao dogovaranja koalicije obavili “profi” i da se tu nema što ni dodati niti oduzeti.
Ako “ljubav” potraje mogla bi to biti prilika od neprocjenjive vrijednosti da se Bosna i Hercegovina konačno razdrma, a građanima oslobodi prostor da slobodno i duboko udahnu zrak, jer im godinama kisik isisavaju pesimizam, besperspektivnost i strah.
Sada to možemo otrežnjeni vidjeti, jer nekad nespojivo postalo je ujedinjeno u nakani da radi zajednički. Postići dogovor među prvacima banjalučke, mostarske i sarajevske čaršije – bez ikakvih uvjetovanja, prijetnji, povlačenja iz sporazuma, odugovlačenja, ucjenjivanja, i izvrtanja onoga što je prethodno potpisano – pa, ponovimo, ravno je čudu.
No, oprez nije na odmet. Ili, što bi pitao Bakir Izetbegović: Šta je Osmorka obećala Čoviću i Dodiku?
Je li Osmorka uistinu pristala na sve što se od njih tražilo? Spominje se pristajanje na legitimno predstavljanje, odustajanje od NATO puta, pristajanje na ruski plinovod…