Novosađanka Jasmina Dabić, diplomirana pedagoškinja, kouč psihologije i konsultantkinja za javni nastup, novinarka sa više od 20 godina iskustva u medijima zna kako pobijediti tremu. Za portal Bosnainfo govorila je o ovom stanju.
Mnogo savjeta svakodnevno dijeli na Instagram profilu „Umeš i ti javno govoriti”, a voljna je i za individualni rad.
Kaže da je kao koautorka vodiča „Ko se boji treme još?” pomogla mnogima da se izbore sa tremom i razviju vještine javnog nastupa.
-Moja misija je da svako uvidi da javni nastup nije samo za „one rođene s talentom”, nego da njime svako može da ovlada – kaže Dabić na početku razgovora.
Naglašava da se strah od javnog nastupa mahom javlja iz želje da se pokažemo u najboljem svjetlu.
Ističe da niko ne želi da ispadne trapav, zaboravan ili zbunjen pred publikom. I baš u toj želji da sve bude savršeno krije se problem.
Kada se pokušava kontrolisati svaki detalj koji bi mogao da pođe naopako, čak i najmanji od njih može da postane ogroman u našim mislima.
-Sjetite se koliko puta ste izbjegli da podignete ruku na sastanku, iako ste imali odličnu ideju, samo zato što vas je par sekundi razmišljanja „šta ako” obeshrabrilo? Ili onog ojsećaja kada glas krene da vam drhti usred važne rečenice? Naš mozak u tim trenucima izlaganje tretira kao neki veliki test pred svima. Evo u čemu je trik, nije poenta u tome da budete savršeni, nego da budete dovoljno dobri i prisutni – naglašava Dabić.
Dodaje da niko u publici ne očekuje čudo.
-Vjerovatno ste mnogo bolji nego što mislite. Kada to shvatite, trema koju osećate pokazuje da vam je stalo, što je sjajna stvar! Jer ako vam je stalo, već ste na pola puta do uspešnog nastupa – poručuje Dabić.
Trema, kaže, nije nešto s čim se rađamo.
-Niko ne izlazi iz porodilišta s tremom zbog aplauza babica. Trema se razvija kroz život kroz iskustva, očekivanja i poruke koje dobijamo od drugih. Oni koji su naučili da su greške neprihvatljive, tremu nose kao breme na svakom javnom nastupu – navela je naša sagovornica.
Dobra vijest je da je trema, poput drugih osjećanja, podložna promjenama. Ako je mogla da se razvije, može i da se preusmjeri u korisnu energiju.
-Svi se plaše. Samo što to svi ne priznaju. Čak i najiskusniji govornici imaju „onaj momenat” prije nastup kada osjećaju nelagodu, ali ključna razlika je u tome kako se s time nose. Oni ne pokušavaju da se riješe treme, nego su naučili kako da njome upravljaju da ona radi za njih, a ne protiv njih – potcrtava Dabić.
Istakla je da se strah ne rješava preko noći, ali se može naučiti kako njime upravljati.
-Prvi korak je da ne bježimo od njega, nego da ga prihvatimo kao dio procesa. Zatim dolazi praksa, mala izlaganja, snimanje sebe kamerom, pa analiza šta možemo da popravimo – pojašnjava.
Za one koji žele brže rezultate, njen e-book „Ko se boji treme još?” nudi konkretne tehnike koje vode kroz proces.
-Korak po korak, postat ćete neko ko ne samo da nastupa, nego to radi sa olakšanjem – ističe.
Ne može se izbrisati svaka trema, ali može se naučiti da se prepoznaje i oblikuje.
-Trema neće nestati čarobnim štapićem, ali će se vremenom smanjivati kako vi budete efikasniji. Uostalom, cilj nije da budete potpuno mirni, nego da osjećate olakšanje nakon nastupa, što je sasvim realno i dostižno – navela je Jasmina.
Na upit postoji li takozvana ‘pozitivna’ trema, kaže da postoji.
Pozitivna trema je ona mala doza uzbuđenja koja motiviše.
-To je onaj osjećaj blage napetosti koji nas tera da svaki put temeljno pripremamo govor i da vježbamo (najbolje pred ogledalom ili kamerom telefona). Bez nje bismo svi možda djelovali mlako i bez energije i u tome leži njena čar – objašnjava Dabić.
Kada je trema na vrhuncu (uoči samog nastupa), mozak djeluje kao Wi-Fi s lošim signalom, sve postaje maglovito.
-Zaboravljamo šta smo htjeli da kažemo, misli nam bježe na sto strana. Zato je ključno raditi na tehnikama koje pomažu da se fokus zadrži i kada nastupi pritisak. U e-booku koji smo zajedno napisale koleginica Danka Đukanović i ja, detaljno smo obradile kako da ostanete prisutni i sabrani čak i pred najzahtjevnijom publikom – naglašava Dabić.
Poredeći strah od kamere i javnog nastupa kaže da su slični, ali da imaju različite nijanse.
Rekla je da strah od kamere često dolazi iz osjećaja da se sve bilježi i da nema mjesta za greške, kao da svaka omaška ostaje zapisana za vječnost. S druge strane, strah pred publikom nosi sa sobom neposredan osjećaj suda i reakcije.
-Bez brige! Oba straha se mogu savladati kroz vježbu i konkretne tehnike. Da biste zavoljeli kameru, predlažem mali trik: snimajte sebe telefonom i gledajte snimke bez kritike, kao da gledate prijatelja – savjetuje Dabić za kraj razgovora.