Čovjek čiji rad zavređuje mnogo veće poštovanje, priznanje, ali i da ostane vječni spomen na djelo koje je ostavio iza sebe jeste Sulejman Kupusović.
Čuveni bosanskohercegovački pozorišni i filmski reditelj koji je dao mnogo za umjetnost, pozorište, film, seriju, a ponajviše glumcima, preminuo je 15. avgusta 2014. godine.
Prošlo je osam godina, a dostojnog spomena o njemu nema. Tek poneki poštovalac njegovog lika i djela zastane u priči i sjeti se pokatkat kakve je predstave, dokumentarne programe i serije ovaj doajen ostavio iza sebe.
Izudin Bajrović, teatarski velikan, neprocjenjivi interpretator i nositelj blaga žive riječi, poznati bh. glumac i profesor sa Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu za portal Bosnainfo kazao je kako se gubitak Kupusovića itekako osjeti u Narodnom pozorištu Sarajevo i danas možda više nego ikad.
“Govorio sam na komemoraciji Sulejmana Kupusovića nakon što je preselio, rekao sam tada da njegovim odlaskom umire pola pozorišta i da nisam siguran da li i ono pola koje ostaje će biti dovoljno. Mislim da je sa Sulejmanom otišlo i više od pola pozorišta, pozorišta života, Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine. Nenadoknadiv je to gubitak i zaista sada shvatam koliko je bio značajan i koliko smo ustvari kao i manje-više prema svima, prema njemu bili rekao bih neblagonakloni, koliko ga nismo poštovali, koliko ga nismo cijenili i ovdje ne govorim pojedinačno”, ističe Bajrović za Bosnainfo.
Izudin Bajrović i Sulejman Kupusović radili su zajedno na 13 predstava
“Ja sam sa njim gradio karijeru, trinaest predstava smo skupa uradili, ali društvo, okruženje, sredina nije prema njemu pokazivala onoliko poštovanja koliko je zapravo on zaslužio, prema njegovom radu prije svega. Iako, publika ga je voljela, njegovim odlaskom otišlo je puno publike, srećom ostale su još neke žive predstave koje je on režirao koje su i dan danas pune, kao i kada su tek izvođene. Neki duh Sulejmana Kupusovića je ostao i neuništiv je, ali eto…nažalost ostali smo uskarećeni za ono što je Sule još mogao dati, ali dobro, takav je život. Bude, pa se završi…”, priča sa sjetom Bajrović za Bosnainfo.
Osvrnuo se na minule godine: “Mi smo trinaest predstava zajedno uradili, to je ogroman broj, pretvorite to u dane, vidjet ćete kako je to puno dana u kojima smo sarađivali. Nekad smo se i svađali naravno, ali to nije bilo privatno. Uvijek je na kraju bio zadovoljan rezultatom, ali prije svega, publika je bila zadovoljna rezultatom, ne bih izdvajao ništa. Bila su draga neka putovanja, gostovanja na koja smo skupa išli kada bi on bio opušteniji, jer u toku rada je bio sav u grču, oduzimalo mu je energiju, sve je jako uzimao srcu. Na putovanjima kada bi sve već bilo završeno, pokazivao je neko drugo opuštenije lice. Meni lično jako nedostaje”, kaže Bajrović.
Mi koji smo imali sreću da gledamo predstave Kupusovića i da doživimo da nas baš on dočeka na vratima Narodnog pozorišta i sa punim poštovanjem pozdravi što smo ukazali čast njegovom radu i došli na njegovu predstavu, znamo koliko je cijenio svakog posjetioca pozorišta. I to nije bilo samo na premijerama i reprizama, već na svakoj njegovoj predstavi koliko god da je bilo zakazanih termina.
“Bio je, neko bi to rekao buntovnik bez razloga, a naprotiv, bio je buntovnik s razlogom. Borio se protiv devijantnih pojava u društvu, ali i pozorištu prije svega, bunio se protiv lažnih vrijednosti, bunio se protiv nekih stvari koje su se lažno prikazivale kao nekim vrijednostima. Radio je za publiku i volio je prije svega publiku i njemu je bilo bitno kako će publika cijeniti ono što on radi, najmanje je bilo bitno kako će struka, kritika gledati na to, naročita za one krugove kojima publika nije toliko važna ili draga…”, ističe Bajrović.
Publika i jačina aplauza na kraju predstave su jedino mjerilo
Ovaj veliki glumac za naš portal kaže kako je publika jedino mjerilo da li je neka predstava uspjela.
“Po meni u pozorištu postoji samo jedna jedina mjera, a to je broj publike koji dolazi na predstavu, jačina aplauza na kraju predstave i usmena reklama koju publika prenosi od uha do uha”, stava je Bajrović.
Ovaj legendarni glumac za ulogu u “Području bez signala” proglašen je najboljim regionalnim glumcem. Na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu dobio je i nagradu Srce Sarajeva, koliko mu nagrade znače Bajrović ističe kako je lijep osjećaj.
“Baš mi je drago da sam bio u prilici da budem jedan od glumaca u seriji Području bez signala. Nagrade su lijepe, samo ne treba očekivati da će nagrade nešto u životu promijeniti, možda je to lijep osjećaj tog trenutka kada dobijete i tog dana u kojem je dobijete, ali već sutradan, život ide dalje i ta nagrada više ništa ne znači. Morate ići ispočetka svaki dan, jer jedino tako ovaj život naš može biti plodan, sve dok nas služi zdravlje i hvala Bogu da služi”, kazao je Bajrović.
Za kraj našeg razgovora otkrio je da mnogo radi i da je već u jesen u pripremi nešto novo.
“Nakon filma Deset u pola puno toga sam uradio, stalno se nešto novo dešava, imali smo u Sarajevu jednu seriju, snimio sam film, u glavnom u Beogradu snimamo nekoliko serija. Ima još nekih koje idu na jesen. Aktivan sam, pa sve će se to jednom vidjeti”, kazao je za Bosnainfo Izudin Bajrović.