Mensur se prvi put u javnosti pojavio sa samo 16 godina. Svoj prvi hororar je ipak zaradio “arlaučući na radiju”, a zatim je od tih para pola klase odveo na ljetovanje u Rovinj.
Glumac je ove godine proslavio 70. rođendan, a smrti se spasio više puta. Naime, glumac je svojevremeno morao da ode na operaciju zbog problema sa srcem, a tada je, kako kaže, bio spreman na najgore. Umro sam prije devet godina. Odlazeći na operaciju, kad su mi ugradili tri bajpasa, znao sam da iza sebe ostavljam ime i prezime, nešto što sam uradio, tri sina i neke žene koje će me se sjećati. Ne plašim se tog izdisaja – rekao je tada Irfan.
Prije skoro dvije godine borio se i sa korona virusom, kada je bio i hospitalizovan. U tom trenutku i njegov prijatelj i kolega Žarko Laušević bio je u bolnici, u susednoj sobi, pa su jedan drugom bili najveća podrška.
To nisu jedine situacije kada se strahovalo za njegov život. Prije zdravstvenih problema, on je mogao da nastrada devedesetih godina prošlog vijeka.
– Umalo nisam nastradao i devedesetih. Bila je 1992. godine, a ja sam imao pištolj u ustima. Bukvalno! Mogao sam tada da nestanem. Neki primitivni ljudi, kad je sve bilo sivo, željeli su da se svi prezivamo na ić. Sa Žarkom Lauševićem su to veče htjeli da popiju piće, a mene su tjerali zato što se zovem Irfan Mensur. Sve se dešavalo u “Stupici” i izvan nje. Otišao sam iz Srbije, ali sam odlučio da se vratim. Provjerio sam kod vođe sive Srbije da li da se vraćam ili ne. On mi je rekao da se vratim – ispričao je on jednom prilikom i dodao:
Jedini sam čovjek koji je vratio švedski pasoš. Dobio sam ekspresno njihovo državljanstvo. Moj očuh je vidio da na pasošu ima vodeni žig koji oni nemaju na svojim pasošima. Dobio sam pasoš političkog izbjeglice… Nisam se osjećao tako… Samo sam htio da se sve smiri i da se taj kukolj istrijebi. Vratio sam ga. Otišao sam kasnije s jugoslovenskim pasošem u London, Kopenhagen, u Švedsku, pa nazad u Srbiju – istakao je glumac svojevremeno, prenosi “Mondo”.