Jedan od tih pod srećnom zvijezdom rođenih je naš najuspješniji kompozitor Goran Bregović. Iako je zagazio u sedamdesete, vedrog je duha i obećava vrhunski provod, svima koji vole njegove pjesme.
Bregović u svom „Orkestru za svadbe i sahrane“ ima najčešće muzičare romske nacionalnosti, a umesto honorara često im kupuje kuće. Romi koji sa njim rade kažu da im je Brega rekao da svakoga dana zna tačno koliko košta kilo eksera na pijaci, jer stalno gradi neke kuće. Smatraju ga za apsolutnog šefa kada je muzika u pitanju, Brega zna da pravi probe sa orkestrom i po pet šest sati, kako bi sve bilo maksimalno uvježbano i uštimano.
-Nikad nisam imao problem da preuzmem odgovornost. Neko mora na kraju da donese odluku, neko mora da vodi. Ima neko ko misli da je demokratija odlična, ima neko ko misli da nije. Aristotel je mislio da je prosvećena diktatura najbolji oblik vladavine. Mislim da nikad nije bio problem drugima u bendu da ja donosim odluke, to je čak svima nekako olakšavalo život. Rad je za mene neka vrsta terapije. Na sceni se osjećam moćno, imam 72 godine, a živim kao mladić. Godišnje sviram više od 120 koncerata. Kod kuće sam, nažalost, veoma malo. Uživam kada sam kod kuće, ali ne mogu dugo da izdržim da ne radim – kaže popularni muzičar.
Dječačku frizuru ne mijenja, a širok osmjeh ne skida, pa djevojke i dalje vrište kad ga vide i na binu bacaju intimni veš.
-Rano sam postao svjestan da sam zvijezda. Bio sam student filozofije kada se preko noći sve promijenilo, snimili smo nekoliko singlova kao „Bijelo dugme”, pojavili smo se u nekoliko emisija i svi su nas prepoznavali na ulici. Još sa sedamnaest godina žene su skakale na mene, a kad sam postao zvijezda morao sam da naučim da živim sa tim. Saživio sam se sa ulogom zvijezde. Postoje, recimo, rituali koji su mi važni, volim da na sceni izgledam dobro i uvijek pažljivo biram garderobu za nastupe. Volim i dadosta platim neki dobar komad garderobe, kako bih u njemu izgledao svečano. Svaki čovjek voli da obilježi njemu neki značajan momenat, a ja kad izlazim na binu, to je za mene provod – kaže Bregović.
Živi na relaciji Beograd – Pariz – Sarajevo.
-Nije mi baš lako da se organizujem i da radim. To mi u Parizu nije nikad pošlo za rukom, da radim. Pokušao sam, ali nije mi išlo. Ne mogu da radim sâm. Ja sam iz rokenrola i moram da budem okružen, mora uvijek da bude neka komuna oko mene da bi se napravila neka muzika. U Francuskoj mi to nije pošlo za rukom. Ali u Beogradu mi je to išlo dobro. I ide mi dobro. U Sarajevu bi isto moglo. Moglo bi se raditi. Ali zasad sam između Beograda i Sarajeva – priča kompozitor.
Do 2011. godine živio je u Parizu sa suprugom Dženanom i tri kćerke – Emom, Unom i Lulom, a potom se sele u Sarajevo.
-Ema je uspjela još sa 17 godina da upiše fakultet u Nantu. Rođena je u decembru, pa je imala malu prednost nad ostalima iz generacije. Završila je slikarstvo i dizajn. Bila je i balerina, išla je i u muzičku školu. Una ima plave oči, kakve nemamo ni ja, ni supruga. Veoma je visoka. Ranije je i ona išla na balet. Najmlađa Lula je vrijedna u školi – kaže Goran.
Budući da je često na putu, ima specifičan dogovor sa suprugom.
-Da bi djeci nešto poklonio, mora čovjek da se razumije u to. Tako, kad dođem s puta, sačekaju me pokloni koje je Dženana u moje ime kupiladjeci, pa im onda ja to dam. Ti pokloni me čekaju na dogovorenom mjestu. Kćerke odjeću ne smatraju poklonom. Najviše ih obraduje neka besmislica. Vole i da putuju. Bili smo dvije nedelje u Americi. Bile su oduševljene Čikagom i Njujorkom. Najviše im se dopao šoping u Njujorku – kaže Bregović.
Kaže da je oduvek radio kako bi prevazišao neke komplekse, jer mu je oduvijek bilo žao što nije viši i jači. Svašta je radio da bi bio muževniji i da bi se dokazao, plovio jahtom preko Atlantika, boksovao, pentrao se po planinama s alpinistima…
-Sve to je neka moja terapija, da bi ostao u formi i mogao da radim tražim prave umjetničke izazove. Takav je, na primjer, violinski koncert na kome sam dosta radio u zadnje vrijeme, kao i na operi koja ima radni naziv „Bregovićev Orfej”. Rad na ovakvim projektima me raduje kao dijete, jer ima toliko toga što se u muzici može još isprobati i naučiti – dodaje Bregović.
Romi su bitni u svjetskoj kulturi
U intervjuu „Večernjem listu“ objasnio je zašto je vezan za Rome.
-Puno radim sa Romima i oni su zaista veći dio moje muzičke ekipe. Dok sam radio na ploči „Šampanjac za cigane“ počeo je nekakav pritisak na Rome, počeli su da ih istjeruju iz zemalja poput Italije i Francuske. To je meni bilo nezamislivo. Italija, koja ima tako dugu tradiciju svoje emigracije. Francuska, koja ima dugu istoriju prihvaćanja emigracije. I zato sam napravio tu ploču na kojoj su Romi koji su već velike zvijezde,kao i neki manje poznati. Inače su Romi ostavili značajan trag u evropskoj i svjetskoj kulturi, ostavili su Čarli Čaplina, ostavili su Đango Rajnharta, ostavili su „Džipsi Kingse“… Zamislite da su Francuzi oterali roditelje„Džipsi Kingsa“ kad su pobjegli od Franka iz Španije. Bila bi šteta za muzički svijet, kaže Bregović.
Kusturici želim da napokon napravi dobar film
Nedavno je u intervjuu za časopis „Nedeljnik“ dao zanimljivu izjavu o reditelju Emiru Kusturici. O prekidu prijateljstva sa rediteljem Emirom Kusturicom nikada nije govorio javno, iako je u prošlosti umio opako da odgovara ljudima.
-Kusta kad me pljuje zna čak biti nekad i duhovit. Ja mu želim dobro. Ne znam da li on meni želi dobro, ali ja njemu želim. Bio mi je kum na vjenčanju, i ja ne mogu da se dovedem u stanje da javno za kuma kažem nešto loše mada bi možda mogao to uraditi i bolje od njega, rekao je Bregović.
-Nas svijet neće pamtiti po tome šta je ko rekao. Pamtiće njega šta je od filmova režirao i šta samja od muzike snimio. A to ko je šta rekao, to ne traje ni to jedno popodne i moguće da će mu biti čak jednom i žao zbog toga. Zbilja smo uradili tri dobra filma koja markiraju ovu kinematografiju elegantno i lijepo. Ja bih volio da je on i sada napravio dobar film. Pretpostavljam da mu i oni koji ga ne vole žele da je to dobar film. Jer svi bi voljeli da on napokon napravi dobar film.