Jednom je pitala tatu, kazao joj je da je on ateista, a da svaki čovjek sam u sebi treba pokušati naći vjeru, sam odabrati; ima u kući sve svete knjige i dovoljno vremena da ih pročita, prouči. Pročitala je prevod Kur’ana, Bibliju, Talmud.
Zaključila je da su temeljni kameni uglavom isti, da bi svijet bio mnogo ljepši kada bi se ljudi približavali Knjigama, a ne Knjige prilagođavali sebi, tumačili ih onako kako njima paše. Kad bi vjera bila više u njihovoj suštini, manje u formi.
Kad bi vjerski dostojanstvenici vlastitom skromnošću, skrušenoću, poniznošću, blagošću, one koje vode- učili kako je čovjek mali, i bespomoćan, da se tako i ponašaju prema sebi i prema dugima. – Ne ubij !– jedno je od temeljnih načela svih religija – a ubijaju svi- i to bez izuzetka. I nerijetko, ubijaju baš u ime Boga u koga kao vjeruju, a On im to zabranio!
Kad bi vjerski dostojanstvenici bili kao papa Franjo! No, većina njih se ponašaju oholo, bahato, žive u luksuzu, i izobilju.
A obećavajući puku da će i oni tako živjeti u onom boljem, ljepšem, pravednijem životu. A svaki od njih -koliko god mogu -produžavaju živjeti u ovom lošijem, ružnijem, nepravednijem.
Očito nikome se baš i ne žuri u taj obećani…