Neredi na sjeveru Kosova, u kojima je povrijeđeno 80 vojnika NATO-a i srpskih civila, označavaju najgori nasilni sukob posljednjih godina u toj maloj balkanskoj zemlji.
Na Kosovu, koje je proglasilo nezavisnost 2008. godine i koje nije priznala susjedna Srbija, sada živi skoro dva miliona Albanaca, a oko 50.000 Srba živi na ruralnijem sjeveru zemlje na granici sa Srbijom. Ovi drugi ne žele da imaju nikakve veze sa državom Kosovo, bivšom srpskom pokrajinom.
Kako je došlo do nedavnog izbijanja nasilja?
Pozadina je izbor gradonačelnika albanskog porijekla nakon što su srpski zvaničnici u aprilu podnijeli ostavke po nalogu Beograda. Sukobi su počeli u petak. Militantni Srbi napali su kosovsku specijalnu policiju koja je sprovodila novoizabranog gradonačelnika na funkciju u gradu Zvečan. Već je bilo povreda. Mirovne snage KFOR predvođene NATO-om, koje treba da obezbijede sigurnost sa mandatom UN-a, ušle su da zaštite opštinske kancelarije u Zvečanu i još dva mjesta.
Šta se tada tačno dogodilo?
Srbi su se u ponedjeljak ponovo okupili da protestuju protiv novog gradonačelnika. Oni su tražili odlazak kosovske policije. Policijska vozila su i dalje bila parkirana kod opštinske kancelarije. Trebali su otići popodne, ali demonstranti to nisu dozvolili. Jedinica KFOR-a upotrijebila je suzavac da razbije proteste. Tada je situacija eskalirala. Srbi su na vojnike bacali šok-bombe i kamenice i napali ih palicama. Ranjeno je 30 vojnika i oko 50 Srba.
Ko su militantni Srbi?
Nasilnici iz miljea fudbalskih huligana i sitnih kriminalaca. Uprežu ih lokalni srpski političari i sumnjivi biznismeni, koji zauzvrat djeluju u interesu Beograda.
Zašto su protesti usmjereni protiv novih gradonačelnika?
Zato što su Albanci i izašli su na izbore koje su Srbi bojkotovali po nalogu Beograda. Učešće je bilo manje od četiri posto. Srpski zvaničnici su podnijeli ostavke jer je vlada u Prištini konačno htjela da natjera Srbe na sjeveru Kosova da koriste kosovske registarske tablice, a ne srpske.
Šta Srbija cilja?
Kosovo je nekada bilo dio Srbije i Jugoslavije. Srbija ga smatra mitskim centrom srednjovjekovnog srpskog carstva. Nakon raspada Jugoslavije, NATO je intervenisao 1999. vazdušnim napadima na Srbiju kako bi zaustavio ratne zločine srpskih snaga bezbjednosti nad albanskim civilima na Kosovu. Zemlja je došla pod administraciju UN-a i proglasila nezavisnost 2008. godine. Srbija to nikada nije priznala i insistira na povratku svoje bivše pokrajine. Na sjeveru zemlje, na granici sa Srbijom, nalazi se zbijeno srpsko naseljeno područje.
Zašto problemi nisu odavno riješeni?
EU i SAD uložile su veliku diplomatsku energiju od 1999. Većina zapadnih zemalja poput Austrije, Njemačke, Velike Britanije i SAD-a priznale su Kosovo odmah 2008. godine – ali pet zemalja EU ga još nije priznalo: Španija, Grčka, Slovačka, Rumunija i Kipar. To je nedostatak za EU diplomatiju. Srbija se pod predsjednikom Aleksandrom Vučićem oslanja na Rusiju, koja je pod Vladimirom Putinom, čak i prije rata u Ukrajini, rijetko propuštala priliku da geopolitički naškodi Zapadu. Eksperti kritikuju da Zapadu nedostaje strategija – ne samo za Kosovo već i za cijeli region.
Kako je Zapad reagovao na nedavne nerede?
Visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbednost Josep Borrell rekao je: “Akti nasilja nad građanima, protiv medija, nad agencijama za provođenje zakona i trupama KFOR-a su apsolutno neprihvatljivi”. Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg najavio je raspoređivanje još 700 vojnika. Do sada je na Kosovu stacionirano 3.800 vojnika KFOR-a, uključujući 273 austrijska vojnika.
Je li ovo više od kontrole štete?
Teško vjerovatno. Signali su previše kontradiktorni. Borrell i SAD se usredsređuju na kosovskog premijera Albina Kurtija, koji je policijskom akcijom izazvao nerede, ali ne mogu ništa da učine u vezi sa blokadama koje je izazvao Beograd. Američki ambasador Jeff Hovenier čak je najavio kaznu za Kosovare: nije im dozvoljeno da učestvuju u američkim vojnim manevrima Defender Europe 2023. Kurtijeva vlada dijeli evropske vrijednosti i poduzima mjere protiv korupcije. Vučić vlada na autoritaran način, ne podržava sankcije EU Rusiji, nikada nije potpisao okvirni sporazum sa Kosovom uz posredovanje EU u februaru – i izvlači se sa “upozorenjima”.
Postoji li rizik da se sukob na Kosovu proširi regionalno?
Trenutno ne, iako je Vučić ponovo stavio vojsku Srbije u stanje pripravnosti. Ali posmatrači ne očekuju da će se predsjednik Srbije usuditi na otvorenu konfrontaciju sa NATO-om na Kosovu. U isto vrijeme, napetost na jugu mu pomaže da održi vlast u sopstvenoj zemlji stabilnom – također u svjetlu nedavnih masovnih protesta u Beogradu protiv njegove autoritarne vladavine, piše oe24.