Na temelju Protokola o saradnji Islamske zajednice u BiH i Islamske zajednice Republike Turske ovog ramazana u bosanskohercegovačkim gradovima Mostaru, Tuzli, Brčkom, Brezi, Zenici, Tešnju, Olovu, Travniku, Kiseljaku, Bihaću Velikoj Kladuši, Sanskom mostu, Banjaluci, Bosanskoj Gradišci, Kaknju, Goraždu, Sarajevu i Fojnici boravi oko 20 hafiza iz Turske i svojim milozvučnim glasovima doprinose ukupnoj ramazanskoj atmosferi ibadeta, zikra, zajedničkih namaza i mukabela.
Hafiz Jusuf je rođen 1993. godine u Erzurumu, titulu hafiza stekao je tokom školovanja u srednjoj školi u Ankari 2013. godine, nakon čega je diplomirao na višoj teološkoj školi. Zaposlen je na poziciji sekretara predsjednika Uprave za vjerska pitanja Republike Turske. Ovogodišnji ramazan pamtit će i po tome što mu je ovo prvo rado iskustvo i prvi ramazan izvan matične zemlje.
U Mostar je došao bez posebni očekivanja, s tipičnim vjerničkim ubjeđenjem da potpuno i dosljedno obavi povjerenu mu dužnost. Tek dan dva pred dolazak u Bosnu i Hercegovinu saznao je da mu je povjerena obaveza u Mostaru.
O gradu na Neretvi, je kaže, i ranije imao nekoliko osnovnih saznanja da se radi o lijepom gradu u čijem se centru nalazi impresivni Stari most. Nije ni slutio da će ga te ljepote na određeni način vezati na poseban način.
Mogućnost da uči Kur’an na centralnoj mukabeli u Karađoz-begovoj džamiji, s mladim hafizom Jusufom Bećojom, muftijom mostarskim Salem ef. Dedovićem, glavnim imamom Dinoom ef. Maksumićem i ostalom mostarskom ulemom nakon podne namaza, a da ramazanske noći provodi u obilasku mostarskih džemata gdje susreće ozarena vjernička lica i vjerom nadahnuta htijenja ljudskih duša, doživljava kao čast i milost koja mu je ukazana. Gdje god sam došao, u bilo koji džemat, naišao sam na lijepo raspoloženje, na ugodnu atmosferu, na jedan bratski odnos, na puni respekt prema hafizu koji došao iz Turske. I ranije sam znao kur’anski ajet da su vjernici braća, ali je sve do sada to bilo na nivou teorije. Sad sam to doživio i praktično. Imam taj osjećaj bratstva u razgovoru sa ljudima, a daleko sam od rodne kuće, od rodnog grada – priča hafiz Jusuf.
Posebno je zahvalan Suljo-ef. Cikotiću na pomoći koju mu je pružio, glavnom mostarskom imamu i muftiji na srdačnosti i iskazanoj iskrenosti. Na sličan način doživio je i sve druge ljude s kojima se susretao, jer u svima njima primijetio je koliko važnosti pridaju vjeri i vjerskim načelima.
U razgovoru je iskazao želju tokom ramazana pretočenu u dove da još više džematlija u Mostaru prisustvuje mukabelama. Kao pozitivnu odliku mostarskih džemata cijeni činjenicu da su žene u nekim džematima brojne i primjetne u aktivnostima, što nije slučaj u Turskoj.
3.JPG – Ramazan u Mostaru u očima mladog, turskog hafiza Jusufa Džomerta Svaki dan mi je poseban i specifičan na svoj način. U svakom džematu osjećam izazov kako će me ljudi doživjeti, hoću li na najbolji način prenijeti poruke i emociju vjere dok učim Kur’an, čini mi se da na početku imam malo tremu. A pamtit ću i obilaske kulturne baštine Mostara, Starog mosta, starih džamija, obrazovnih institucija u gradu. Iznenađen sam i činjenicom da sam svugdje gdje sam boravio susreo nekoga ko govori turski. Ljudi su me doživjeli kao da sam dio njihovih porodica i taj osjećaj ću ponijeti sa sobom u Tursku – naglašava hafiz Jusuf.
Slike Mostara su za njega impresivne i nezaboravne. Oduševljen je starim gradom, bojama i ljepotama Neretve, krajolicima, panoramom grada i sela u kojima je boravio, a posebna osjećanja u njemu su izazvale bjeline šehidskih nišana.
Tokom boravka u Mostaru razvio je posebnu naviku da svaki dan nakon proučenog džuza na mukabeli prošeta do Neretve. Uživa u pogledu na zelenu rijeku, na njene krajolike, u prvim pupoljcima okolnog rastinja, u zvuku riječnih valova, pokojem cvrkutu ptica. Nismo ga pitali da li uči i koje dove u tim svojim malim ritualnim šetnjama. Nedoličnim se čini pitati to jednog hafiza.
Dok je iznosio pojedinosti iz tih kratkih silazaka do Neretve gdje posebno uživa u udisanju svježeg zraka, to mu je neka posebna poslastica, nizale su se one iste slike kojima je Mostar bojio i Derviš paša Bajezidagić u svom gazelu.
I on je tim očima čiste duhovnosti gledao nepresušne krasote divnog Mostara, i kako to reče hafiz Jusuf uživao u dubinama učitanih civilizacijskih poruka i moralnih načela.