U početku gledanjem ponašanja članova porodice za stolom.
Čim dijete bude u uzrastu da može samostalno da sjedi, vrijeme je da se uključi u porodičnu ishranu. Najprije slijedi proces učenja samostalnog hranjenja. Kako taj proces napreduje, tako se nadovezuje priča, koju naravno treba da prate pokazne situacije, o pravilima ponašanja za trpezom.
Kako dijete uči ponašanje za stolom?
Uči po modelu ponašanja bliskih osoba, posmatranjem, imitiranjem i polako usvaja navike vezane za ishranu (da jede polako, koristi pribor…). Teoretski to je tako, ali u praksi zahtijeva vrijeme, strpljenje, puno ljubavi i posvećenosti. Nijedno dete nije naučilo pravila ponašanja nakon par dana ili nedjelja. Jednostavno, roditelji moraju da shvate i prihvate da je to proces.
Šta je potrebno da roditelji rade u ovom periodu?
Preporuka za roditelje je da se ponašaju onako kako bi željeli da njihova djeca to čine. Prvenstveno: da jedu polako, koriste pribor za jelo, ne mljackaju, koriste salvete, ne viču itd. Preduslov je, naravno, da dijete dobro savlada vještinu samostalnog hranjenja, a zatim i socijalno poželjno ponašanje za stolom.
Ne nutkati dijete
Kada je naučilo samostalno da se hrani, treba djetetu dati samostalnost u tom procesu. Uredu je ponuditi ga hranom ili ako skrene pažnju sa hranjenja, diskretno ga vratiti obroku ili ga pohvaliti za vješto pojedeno jelo (naprimjer: supu/čorbu). Ne treba insistirati da pojede još hrane, ako ne želi ili mu obećati nagradu za pojeden obrok. Ovde je važna mjera u intervenciji za stolom: ne ignorisati potpuno djetetovo ponašanje za stolom (šta, kako i koliko jede), već to činiti diskretno. Dalje, ne treba biti napadan u insistiranju da se sve pojede (vrste i količine), ne grditi djete, ne pokazati da emotivno reagujemo zbog djetetovog ponašanja za stolom (da smo tužni, da nam je krivo ili smo presretni). Umjerenost je važna.
Ne skretati pažnju
Odrasli ne treba da čitaju novine, gledaju ekrane (TV, telefon, tablet i slično). To važi i za djecu. Za stolom se hrani. Jednostavno je. Velika je greška skretanja pažnje djeteta na muziku, igricu ili animaciju sa mobilnog telefona ili tableta da biste ga nahranili. Takvo ponašanje je odlična podloga za razvoj drugih izazova.
Ne vikati
Šta god da se desi (iznenadni poziv sa posla ili problem sa komšijom, rođakom ili …), ne vičite. Završite obrok, a objašnjavanja/razgovore/nervozu potrudite se da ne ispoljite za vrijeme jela. Mirna i prijatna atmosfera za vrijeme jela je bitna za sve članove porodice. Takođe, ne dozvolite da vas dijete izazove svojim ponašanjem da vičete. Vika je gubitak kontrole. Ne dozvolite to sebi, zbog vas i zbog djeteta.
Izbjegavati dugo i uzaludno sjedenje za stolom
Kada je sto postavljen, svi prisutni članovi porodice treba da najprije operu ruke i zatim sjednu za sto. Hranjenje treba da protiče u prijatnoj i pozitivnoj atmosferi. Ne treba insistirati na količini pojedene hrane (apetit i potrebe variraju i mijenjaju se), već na tome da se jede sve što je spremljeno. U slučaju da poslije nekoliko pokušaja dijete ne želi da jede, treba poštovati tu volju. Ali, nakon završenog obroka ne treba djetetu dati nikakvu drugu hranu. Treba ga pustiti da ogladni do narednog obroka. Naročito ne treba davati različite grickalice, slatkiše kao zamjene za obrok.
Proces učenja ponašanja za stolom dugo traje i postepeno se usavršavaju veštine. Ovdje pomažu i različite vježbe i igrice, tipa: takmičimo se ko se najbolje ponaša za stolom. Tada ulogu onoga ko se najmanje lijepo ponaša za trpezom uzima otac, starije dete ili majka kako bi dijete koje uči vidjelo kako treba i kako ne treba da se ponaša za stolom. Slično je sa igranjem u slobodno vrijeme, kada se koriste lutke ili figure životinja i imitira njihov proces hranjenja. Budite maštoviti: pored puno smijeha, dosta će se i naučiti. Igra je uvijek najbolji način za to, piše superžena.