“Na primjer, Slovačka je učinila sve što je mogla da provede nužne reforme i pet godina kasnije postala je članica. Turska je sada dalje od toga nego što je bila”, komentirala je Von der Leyen, ali i napomenula da su sve zemlje zapadnog Balkana po tom pitanju napredovale više od Ukrajine.
“Zaista se nadam da možemo pronaći rješenje, da konačno možemo održati obećanje i započeti pregovore. Bosna i Hercegovina, na primjer, može odmah započeti pristupne pregovore ako se ispuni 14 glavnih točaka. Tamo je bilo mnogo napretka, trebali bismo to priznati“, istaknula je von der Leyen iako, bh. mediji prenose i vijest da EU parlamentarci ne očekuju tako skoro pristupanje BiH Evropskoj uniji uslijed brojnih komplikacija s kojima se ta zemlja suočava.
A upravo je dodjeljivanje statusa kandidata Ukrajini, zemlji koja je u jeku borbe protiv Rusije, podiglo puno prašine u EU krugovima te ponovo aktualiziralo pitanja s kojima se EU članice već dulje vrijeme suočavaju, o čemu zanimljivu analizu donosi Politico.
Zašto je ukrajinsko članstvo u EU zapravo velika stvar?
Evropska komisija prošloga je petka preporučila da se Ukrajini i Moldaviji dodijeli toliko željeni status kandidatkinja za EU, “podrazumijevajući” da će te zemlje provesti sve potrebne reforme za jačanje vladavine prava i ispunjavanje EU standarda u nizu drugih područja.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je na Twitteru pozdravio zeleno svjetlo iz Bruxellesa kao “prvi korak na putu prema EU članstvu, koji će zasigurno približiti našu pobjedu”.
I've continued dialogue with the Presidents of the European Commission and the European Council. Expressed gratitude to @vonderleyen for the positive conclusion of the EC on granting 🇺🇦 candidate status. Ukraine will carry on with the course of pro-European reforms.
— Володимир Зеленський (@ZelenskyyUa) June 17, 2022
Nakon što su podršku ukrajinskom članstvu u EU dali čelnici Njemačke, Francuske i Italije, prilikom nedavnog posjeta Kijevu, i vlada EU spremna je podržati preporuku Komisije na samitu koji će se održati 23. i 24. jula, iako bi se još uvijek mogli prepirati oko toga o čemu bi ta podrška trebala ovisiti.
Šta zapravo znači status kandidata za članstvo u EU?
Ukratko, to je prvi službeni korak na putu prema članstvu u EU međutim, taj put može biti dug i naporan te ne garantuje da će zemlja kandidatkinja u konačnici biti primljena “u klub”, upozorava Politico.
Dok Evropska komisija daje preporuku o tome treba li EU dodijeliti status zemlji kandidatkinji, kasnije je sve prepušteno vladama članica EU koje moraju jednoglasno dati svoje odobrenje. Status kandidata također ne znači automatski početak pristupnih pregovora – to obično dolazi kasnije i opet, zahtijeva pristanak svih država članica EU.
Zvaničnici Evropske komisije u petak su bili jasni – Ukrajinu i Moldaviju čeka puno posla prije nego što uopće započnu pregovori o članstvu. Međutim, status zemlje kandidatkinje od velike je važnosti. Za zemlje koje teže biti dio europskog političkog i gospodarskog kluba, taj status predstavlja kamen temeljac na putu prema toliko željenom članstvu.
Imenovanje Ukrajine kandidatkinjom za članstvo šalje i važnu poruku Rusiji – EU nije zastrašena prijetnjama iz Moskve i spremna je pružiti dobrodošlicu Ukrajini.
Ko su trenutni kandidati za EU članstvo i u kojoj su fazi?
Status kandidatkinja za članstvo u EU već imaju Albanija, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Srbija i Turska. U “potencijalne kandidatkinje” spadaju Kosovo te Bosna i Hercegovina.
Evropska komisija u petak je rekla da bi i Gruzija “trebala dobiti priliku postati članica Evropske Unije”, ali toj zemlji još nije dodijeljen status kandidatkinje.
Turska je status kandidatkinje za članstvo u EU dobila još 1999. godine, a pristupne pregovore započela je 2005. godine. Njezina kandidatura je zastala jer je se turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan okrenuo od Zapada te usmjerio autokratskom obliku vladavine.
Crna Gora i Srbija su u pristupnim pregovorima od 2012. odnosno 2014. godine. Ni jedna ni druga zemlja još nisu ni blizu okončanja procesa i pridruživanja EU.
Status kandidata Sjeverna Makedonija dobila je 2005. godine, a Albanija 2014. godine. Europsko Vijeće pristalo je otvoriti pregovore o članstvu s obje zemlje u ožujku 2020. godine, ali ti pregovori tek trebaju započeti, uglavnom zbog bilateralnog spora između Bugarske (koja je EU pristupila 2007. godine) i Sjeverne Makedonije.
Kako, dakle, funkcionira proces pristupanja?
Buduće EU članice ulaze u pregovore koji traju godinama, a zemlje kandidatkinje moraju usvojiti demokratske norme te poduzeti reforme širokog raspona, kako bi ispunile pravila, propise i standarde EU, uključujući one u gospodarstvu i pravosuđu.
Pregovori su grupirani u “poglavlja” za različita područja politike i zemlja kandidatkinja može zaključiti poglavlje tek onda kada su sve EU članice suglasne da je ispunila sve potrebne kriterije. Jednom kada zemlja kandidatkinja zatvori sva poglavlja, sve vlade EU moraju još jednom dati svoj potpis prije nego što zemlja konačno može biti primljena u Evropsku Uniju.
Kompliciran proces s puno politike
Neke EU članice postale su duboko skeptične po pitanju proširenja Unije i tražile načine kako bi usporile proces dodavanja novih članica. U pojedinim slučajevima, države članice su tvrdile da neke novije zemlje EU ispunjavaju kriterije na papiru, ali ne i u praksi, što se pokazalo nakon njihovog učlanjenja u EU.
Barem privatno, neki zvaničnici dovode u pitanje jesu li zemlje poput država zapadnog Balkana doista ikada ispunile uvjete za članstvo? Također, inzistiraju da EU ne može ozbiljno razmatrati dodavanje novih članica dok ne popravi vlastiti sustav donošenja odluka, koji već puca pod teretom 27 država članica. Među najvećim skepticima su Nizozemska, Danska i Francuska, iako nisu jedine.
Njemačka, Italija i srednjoevropske članice pak tvrde da je proširenje geopolitički imperativ te napominju da to potiče demokratizaciju budućih EU članica i njihovih susjeda. Isključenjem ovih zemalja iz EU članstva, kažu, otvara se rizik širenju uticaja suparničkih sila poput Rusije.
Koliko je vremena potrebno da zemlja postane članica EU?
Sve ovisi o tome koliko brzo počnu pregovori i koliko glatko teku. To pak ovisi o budućim članicama i o vladama EU.
Među zemljama koje su najbrže pristupile Evropskoj Uniji bile su Švedska i Finska. Od njihovog podnošenja zahtjeva do učlanjenja u EU prošle su otprilike tri godine.
Oko pet godina na članstvo u EU su čekale Danska, Irska, Grčka i Austrija, dok su nakon osam do devet godina status EU članica dobile Slovenija, Češka, Estonija, Španija, Latvija, Portugal i Slovačka.
Hrvatska, Mađarska i Poljska na članstvo su trebale čekati gotovo jedanaest godina, Rumunija i Bugarska gotovo dvanaest godina, a Kipar i Malta otprilike četrnaest godina.
Šta je s Ukrajinom i Moldavijom?
EU još nikada nije dodijelila status kandidatkinje zemlji koja se nalazi usred rata punog razmjera, a mnogi dužnosnici smatraju kako je nerealno očekivati da će nastojanja Ukrajine krenuti naprijed dok se u zemlji ne uspostavi mir.
Ukrajina je gotovo osam godina naporno radila na usvajanju standarda i zakona EU, još otkako je s Bruxellesom potpisala sporazum o političkom pridruživanju te dubok i sveobuhvatan sporazum o slobodnoj trgovini. Zvaničnici EU kažu da je Ukrajina već usvojila 70 posto pravne stečevine EU.
Moldavija će još imati posla, a suočava se i s komplikacijama svoje odcijepljene regije Pridnjestrovlja, koju kontroliraju separatisti koje podržava Rusija. Stoga, kao što nije moguće predvidjeti kada će i kako završiti rat u Ukrajini, nije moguće predvidjeti i koliko će Ukrajini i Moldaviji trebati vremena da postanu punopravne članice EU, piše Net.hr.