To je vjerovatno zato jer živimo u posebnoj, napaćenoj sredini, gdje većina smatra da je bolja od onog drugog jer radi plaćeniji ili lakši posao i zato što je na poziciji koju je zaposjeo najčešće nezasluženo, samo zato “jer je nečiji” pa ga pripazilo.
Erdal Gljiva, nekadašnji vrlo perspektivni junior FK Željezničar, kadetski reprezentativac BiH kojem je malo nedostajalo da fudbal bude njegova profesija, nije se uopće dvoumio kada je dobio mogućnost da se prijavi na konkurs za revizora u GRAS-u. Ni u jednom trenutku nije posmilio “ma gdje ću to raditi”.
– Stvarno volim ovaj posao. Da mi neko ponudi da do penzije radim ovo, pristao bih. Najvažnije da nije statičan posao, a osim toga svako drugo vozilo u koje trebamo ući nosi svoju priču, donosi nešto novo – priča Gljiva za Bosnainfo i otkriva razne dogodovštine koje “ljudi u crnom” doživljavaju.
Kaže da je u GRAS-u zaposleno oko 60-tak kontrolora naplate.
– Moje je iskustvo takvo, a većinu kolega imao sam priliku pobliže upoznati, da svi pristupamo poslu vrlo profesionalno. Ima tu dosta starijih kolega, a kao pun pogodak ispostavilo se zapošljavanje deset novih kontrolora. Povećanim brojem radnik drastično se povećala naplata karata, to je lako provjeriti, što pojedinačnih, što doplatnih – riječi su Gljive.
Doplatna karta košta 26,5 KM. Kaže da je to posljednja metoda kažnjavanja nesavjesnih putnika.
– Stvarno nastojimo na lijep način upozoriti putnike da plaćaju kartu. Ukoliko se desi da neko nema, izvedemo ga iz vozila, sasvim kulturno i lijepo. Ako je neko ko se češće šverca – dužan je kupiti doplatnu kartu. Prije se dešavalo da se morala zvati policija zbog bezobraznih građana, ali ja stvarno dosad nisam bio u potrebi da zovem policiju.
U posljednje vrijeme gradski saobraćaj penje se ka evropskom nivou. Na najljepši način se ophodimo prema putnicima, jer smo svjesni da kvalitet saobraćaja zavisi i od toga koliko je putnicima ugodno i prijatno koristiti gradski prijevoz. Pokazatelj toga je da je sve češće moguće primjetiti i javne ličnosti da koriste usluge GRAS-a – riječi su Gljive.
Kada su u pitanju stranci, kaže da zaista poštuju propise, ali postoji jedan problem.
– Nikada nisam naišao na stranca da nema kartu, ali je činjenica da malo ko od njih zna da treba poništiti kartu. E, sad ne znam da li svjesno to rade, s obzirom da im na obje strane i na engleskom piše da ih treba poništiti, ili misle stvarno da je dovoljno samo da kupe kartu. Najčešće im objasnimo da su trebali poništiti kartu i vrlo su rijetke situacije da im se naplaćuju doplatne karte. Barem ja, a vjerujem i ostale moje kolege, imamo razumijevanja prema njima – tvrdi Gljiva.
On je konkretno raspoređen na tramvajskom saobraćaju.
– Svakog petka izađe raspored za narednu sedmicu. Imamo uvijek dva dana slobodno, ali ne nužno spojena dva dana. Tri grupe su gdje možemo biti raspoređeni, na tramvajski, trolejbuski i minibus saobraćaj. Radimo u parovima, isprva smo imali stalnog kolegu, ali sada se mijenjamo. Ja dosad nikad nisam imao nijedan problem ni sa kolegama ni sa putnicima – otkriva Gljiva i pojašnjava konkretno kada su tramvaju u pitanju, zašto su se posljednjih mjesec, nakon što je rekonstruirana pruga od Ilidže do Čengić Vile, dešavale nesnosne gužve.
– Kada je renovirana ta dionica nije se stigla završiti skretnica za remizu, urađena je pruga, ali se to nije stiglo jer su bili planirani radovi na dionici od Čengić Vile do Marijin dvora. I onda je saobraćalo ustvari samo 17 tramvaja od Ilidže do Baščaršije, a prethodno su saobraćali do Čengić vile. U suštini i prije nego se krenulo u rekonstrukciju pruge po redu vožnje tramvaji su morali da budu na stajalištima svako tri minute, u čemu je također napravljen znatan napredak. I tako će sigurno biti nakon rekonstrukcije kompletne pruge.
Gljiva je svojim poslom zadovoljan jer je zadovoljan i radnim kolegama, ali i nadređenima iz Službe za kontrolu. Malo kome su dragi njegovi nadređeni…
– Prije svega, ako radim u nekoj firmi želim da ta firma bude uspješna. Čitav moj angažman je za dobobit GRAS-a. Ja tako razmišljam, a zahvalan sam šefu kontole Selvinu Fazlagiću, zamjeniku Senadu Hoti, zatim sekretaru Jasminu Hadžiću i Elvisu Gljivi koji radi na obračunu plata. To je jedna ekipa, a svi kao kolektiv doprinose da se mi osjećamo zadovoljni i motivisani. Također istakao bih i vrhunskog profesionalca, svog kolegu, glavnog kontrolora Hajrudina Đozu.
U kojoj opštini su najbolje djevojke
Abdulah Sidran jednom je prilikom, kada su ga upitali, postoji li nešto za čim žali u životu, odgovorio da (parafraziramo) najviše žali za onim djevojkama što bi ih nekad vidio u tramvaju, a onda višpe nikad nakon što dvije-tri stanice kasnije izašle iz tramvaja.
Gljiva takvih vidi na desetine dnevno.
– Sve žene su na svoj način lijepe, i sve se trudimo da budemo što pažljiviji i profesionalniji prema pripadnicama ljepšeg spola, ali ipak najlljepše žene ulaze i izlaze u Novom Gradu i Novom Sarajevu.