One su “otvorena rana” na prostoru ex Jugoslavije. Duboka neizlječiva rana sa trajnim posljedicama. Ove nove migracije su ekonomske. Svjedoci smo svjetskih posljedica ovih migracija.
Neke od njih se prelamaju preko nas kroz ” izbjegličke rute” prema zapadu. Nama su u fokusu ove naše migracije koje su unutrašnje i vanjske. I jedne i druge dovode do velikih problema. Stvaraju se ogromne tenzije. U prvom slučaju se vrši grupisanje stanovništva oko velikih gradova. U drugom slačaju se radi o trajnom iseljavanju. U osnovi se radi o ekonomskim migracijama. Prve su iz rurarnih sredina i manjih gradova. Druge su kroz iseljavanjem iz zemlje.
Zajednička karakteristika ovih migracija je da je zastupljen “kolonijalni pristup” razaranja kroz podjele na etičkim i religijskim principima. Ispoljavanje ovih oblika su vidljivi i ispoljavaju se kroz djelovanje preko nacionalnih političkih programa i religijskih zajednica. Drugi proces je razorniji jer ekonomski devastira pojedince i porodice koji postaju siromašni. Siromaštvo i bezperspektivnost tjera ljude. Iseljavaju se ” cijeli srednji gradovi” od par destina hiljada stanovnika. Kako reče predsjednik Udruženja poslodavaca F BiH ” na ranije konkurse za prijem 50 radnika javljalo se 500 radnika, dok se danas na konkus za 50 radnika javlja njih 5″. Odgovor je jasan.
Uzrok je “negdje tamo”. Niko se ne pita gdje. Koliko mi je poznato više niko ne pita ili traži uzrok i posljedicu. Ovu istinu smo prihvatili.Bojim se da put u članstvo Evropske unije neće biti ” bukvalno” shvaćena. Umjesto pristupa fondovima, put bez povratka. Zato su nam potrebna brza otvaranja svih mogućih i nemogućih poglavlja za članstvo u EU.
Ono najteže poglavlje mora biti na prvom mjestu. Zna se koje. Ono koje uspostavlja vladavinu prava i rad sudstva. Bez toga nema zaustavljanja propadanja. Jedini uslov je da ” izabrani” prepuste vođenje javnih poslova kompentnim i sposobnim. Kako je krenulo sa imenovanjima prije smo onoj narodnoj: ” Daj kćeri da te beg uzme, a oko kuće se motaju….”.