Preselili su se u okolinu njemačkog Freudenstadta, grada koji se nalazi 65 km jugozapadno od Stuttgarta, porodica 41-godišnjeg Edisa Isakovića prolazi pravi pakao.
Edis Isadović (41) je dobio otkaz u jednoj pilani u Njemačkoj, a prije toga je njegova nevjenčana supruga Defija (39) u istoj firmi dobila otkaz nakon što je šef doznao da je trudna. Budući da su smješteni u stanu koji je u vlasništvu šefa te firme, on ih je odjavio s adrese. Sada se do kraja decembra moraju iseliti iz tog stana.
Iako imaju hrvatsko državljanstvo, nakon otkaza teško su se izborili za ostanak u Njemačkoj i ostvarivanje dječjeg doplatka. Edis ima petero djece, a za manje od tri sedmice rodit će mu se i šesto dijete . Preživljavaju s 1.600 eura dječjeg doplatka.
“Morao sam od oca posuditi 10 hiljada eura kako bih preživio. On mi je dao svu svoju ušteđevinu. Baka mi je dala još 5 hiljada eura. Od toga smo kupili automobil jer živimo na selu pa nam je potreban. No i njega sam prije mjesec dana prodao jer nisam više imao novca. Sram me je situacije u kojoj sam se našao”, kaže Edis za Fenix-magazin.de.
Petero djece
Edis je ranije radio u Engleskoj. Po povratku u Hrvatsku, radio je u Županji u firmi koja se brine o očuvanju šuma. Misleći kako će njegovo petero djece, dvojica sinova (13,16) i tri kćeri (10,18,20) imati bolji život u Njemačkoj, pronašao je posao u njemačkoj pilani i doselio u okolinu Freudenstadta.
“Oglas za posao sam vidio na Facebooku. Dobro govorim engleski jezik, javio sam se na oglas i dobio posao. Počeo sam raditi u tamošnjoj pilani. Kasnije je u pilanu došla raditi i moja nevjenčana supruga, te dvojica mojih sinova iz prvog braka te moja 18-godišnja kćerka. Svi oni su ovdje počeli ići u školu. Moja 20-godišnja kćer iz prvog braka, koja je već odrasla i osamostalila se, te moja najmlađa kćerka ostale su u Hrvatskoj. Šef firme nam je dao stan u najam, kojeg smo plaćali 550 eura”, priča Isaković.
Ističe kako ga je očaj natjerao da o svojoj nepodnošljivoj situaciji javno progovori kako se njegova priča ne bi dogodila i drugima.
“Moja nevjenčana supruga i ja smo godinu dana radili od jutra do mraka težak fizički posao. Kad je nakon godinu dana žena ostala trudna, javili smo to šefu, a on joj je odmah dao otkaz. Oboje smo bili u stalnom radnom odnosu. Koliko smo bili vrijedni i dobri u svom poslu dokaz je i zahvalnica koju smo dobili prije nego je ona ostala u drugom stanju”, kaže Edis.
Nakon otkaza počela je njihova borba za opstanak i ostanak u Njemačkoj.
Bio na bolovanju
“Angažirali smo advokata koji je preuzeo slučaj moje nevjenčane supruge. Nakon sudske tužbe, mene su na radnom mjestu počeli maltretirati i ponižavati na sve načine. Otežavali su mi posao valjda kako bih sam dao otkaz. Takvu sam torturu izdržao mjesec dana, a onda sam imao manju operaciju noge. Ljekari su mi operirali dobroćudni tumor pa sam morao na bolovanje. Svakih pet dana sam dobivao pismo od šefa u kojem mi piše neka se vratim na posao ili ću dobiti otkaz”, govori Isaković.
Kaže kako je ljekarsku dokumentaciju o bolovanju uredno dostavio šefu firme. U međuvremenu, sud je donio odluku da firma mora vratiti ženu na posao budući je advokat ishodovao sve potrebno za nastavak radnog odnosa.
No, čini se kako jedna izgubljena bitka nije spriječila šefa u naumu da im oboje uruči otkaz već i ugovor o najmu stana.
“Djeca mi idu u školu, i ne znam šta ću. Šef nas je najprije odjavio s adrese na kojoj stanujemo, a mi smo tad uredno plaćali stan i 20 dana uopće nismo znali da smo odjavljeni. Otkaz mi je uručio tek 31. jula. Nakon što nas je odjavio s te adrese, automatski nam je prestao stizati dječji doplatak. Mjesecima nisam imao ni jednog eura, jer primanja nismo imali.
Niko nam nije želio pomoći jer su šef i njegova dva sina “bog i batina” u tom mjestu. Sada niti jedan advokat iz tog mjesta ne želi uzeti moj slučaj jer se ne usuđuju ništa raditi protiv njih. Obratio sam se i lokalnim njemačkim medijima, ali kad su čuli o kome je riječ, nisu željeli pisati. Imam sve dokaze koji govore u moju korist”, ističe Edis te dodaje da on i njegova porodica žive od 1.600 eura dječjeg doplatka kojeg su ponovno počeli dobivati kad su riješili problem s adresom. No, to primanje im nije dovoljno za život.
Mala primanja
“Nismo platili stan od juna jer nemam od čega. Poslodavca sam molio da mi da ugovor o najmu stana jer bih ga mogao priložiti za molbu u ostvarivanju pomoći od Centra za zapošljavanje (Jobcentra). Ugovor mi je dao tek u septembru. Job centar je platio stan, ali pomoć na koju sam imao pravo zbog malih primanja, još nisam dobio. Voditeljica Centra za zapošljavanje je kazala kako ćemo dobiti zaostatke pomoći, ali do danas ništa nismo dobili”, govori Isaković.
Porodica iz stana u kojem živi i koji pripada šefu firme mora iseliti. Pokušali su unajmiti drugi stan, pisali su molbe, ali niko im ne želi iznajmiti jer nemaju primanja.
“Supruga je sad na porodiljom dopustu. Uskoro ćemo dobiti novorođenče, a moramo seliti iz stana. Ne znam više šta učiniti. Kao da se sve urotilo protiv nas. Na svašta sam pomišljao, ali ne želim uništiti život svojoj djeci. Ne vidim izlaz iz ove situacije”, očajan je Edis.
Na upit Fenix magazina o ovom slučaju pilana u Njemačkoj još nije poslala odgovor.