Kako kaže, granicu je prešao u gepeku automobila kojeg je vozio njegov djed.
Vrlo rado se sjećam tih trenutaka, iako su to zasigurno najtragičniji momenti moje porodice i mnogih ljudi širom BiH. Za neke je to bila tragedija, za druge prilika da se dokažu u drugim zemljama. Sa sedam godina sam saznao da otac mora napustiti BiH zbog učešća u pobuni na aerodromu Dubrava kod Tuzle, jer je učestvovao u sprečavanju slanja rezervista JNA u rat u Hrvatsku. On je bio veliki protivnik rata. Zbog toga je moja porodica bila proganjana, pa je izbjegla u Švicarsku. Ja sam ostao u Tuzli kako bih završio prvi razred osnovne škole, ne sluteći da će moju domovinu uhvatiti plamen rata. U gepeku automobila izvučen sam iz BiH sa djedom. Za to smo morali platiti novac. Nakon toga, djed me ostavio na granici Švicarske i Italije, gdje me dočekao otac. Potom su uslijedile tri i po godine izbjeglištva u Švicarskoj, za nas godine tihe patnje. Iako su roditelji kao medicinski radnici željeli vratiti se u BiH, to nažalost nije bilo moguće. 1994. godine aplicirali smo za državljanstvo Australije, koja nam je otvorila vrata uz jednostavnu proceduru prijema – prepričava Čustović za portal Hayat.ba.
Čustović je u međuvremenu stekao titulu doktora elektrotehnike i postao profesor na matičnom Univerzitetu u Melbourneu, a svoje sklonosti i sposobnosti pokazao je već na 3. godini studija kada mu je povjereno da bude asistent tokom odsustva predmetnog profesora.
Nedavno je postao dobitnik prestižne nagrade IEEE Theodore W. Hissey Outstanding Young Professional Award 2022a za „liderstvo u osnaživanju i razvoju tehnoloških profesionalaca na globalnom nivou“.
Radi se o jednoj od najprestižnijih nagrada u svijetu za mlade inžinjere.
Pored toga, Čustović je suosnivač i predsjednik nevladine organizacije BH Futures Fondacije namijenjene stipendiranju i drugim vidovima podrške studentima prirodnih i tehničkih nauka sa bh. univerziteta.