Etika u novinarstvu je skup pravila ili dužnosti koji definišu stav koji će zauzeti novinar u obavljanju svojih funkcija. To nije nametnuto zakonom, već predstavlja moral novinarske profesije.
Izvještaj Hutchinsove komisije, koja je sazvana da diskutuje o temi novinarske etike 1947, bio je kamen temeljac za isticanje društvene i moralne obaveze novinarstva. Tokom godina debata se proširila na cijeli medijski sistem i ne jenjava do danas.
Uglavnom, postoji nešto što se zove etički kodeks, kodeks za štampu…
U bh. Kodeksu za štampu pod opštim odredbama stoji da “novinari, urednici i izdavači štampanih i online medija u BiH imaju obavezu da prema javnosti održavaju visoke etičke standarde u bilo kojem trenutku i pod bilo kakvim okolnostima”.
U članu 3. navodi se da “nije prihvatljivo korištenje informacionih tehnologija, platformi, društvenih mreža i alata za širenje govora mržnje, neistina i dezinformacija, harangu, stigmatizaciju i diskreditaciju…”, a član 18. napominje da “novinari i urednici moraju voditi računa da postoji razlika između interesa javnosti i znatiželje javnosti”.
Ne bi bilo loše da se pojedini mediji s vremena na vrijeme podsjete na ove, ali i ine članove. Naravno, ne samo naši nego i veliki broj regionalnih medija.
Revolucionarni izum interneta postavio je nove izazove za novinare: nikada prije medij nije promijenio, i još mijenja, živote ljudi takvom brzinom. Danas je internet bujica koja odnosi klasične medije i koji proizvodi nove oblike prezentacije.
Fake news
Borba za klik, senzaciju, pa i fake news, doprinijela je tome da sve više opada povjerenje ljudi u medije… Jedan od brojnih primjera jeste i taj da su mnogi mediji izbacili sliku malog Rumuna senzacionalno objavivši da se radi o maloljetnom počiniocu masakra u vračarskoj školi K. K, pritom ne mareći za to da su u pitanju – djeca.
U posljednje vrijeme sve je aktuelnija tema krvoproliće koje se desilo u Srbiji. Ova jeziva nedjela otvorila su niz različitih pristupa. Jedan od njih je i medijsko izvještavanje o njima.
Kada se opservira sadržaj vijesti i tekstova, zajedno sa objavama poznatih i nepoznatih ličnosti na društvenim mrežama, nedostaje profesionalnog i objektivnog izvještavanja. Kada je kodeks časti prešao u senzacionalizam?
Predsjednik Udruženja BH novinari Marko Divković za Bosnainfo primjećuje da je problem što nemamo nikakvu zakonsku regulativu kada su u pitanju digitalni mediji.
“Što se tiče elektronskih medija, radio i televizije, tu je Regulatorna agencija nadležna i ona koliko-toliko uspijeva suzbiti neke nepoželjne stvari. Međutim, imamo ovu digitalnu sferu, kako ih zovemo – portali, to je ogromna močvara i, nažalost, nemamo nikakvu zakonsku regulativu osim samoregulativu. Međutim, ona u ovom slučaju (srbijanskom, op. a) nije pokazala nikakav efekat, nikakav rezultat”, napominje naš sagovornik.
Dodaje da je veći dio kolegica i kolega zaboravio da su novinari, a da su prije toga ljudi, zaboravili su, nažalost, da su žrtve djeca, da je počinilac dijete… “, a zaboravili su i naše sveto pravilo, a to je kodeks prema profesiji. Prema tome, šta god da kažemo, nažalost, dobar dio kolega, posebno u digitalnoj sferi, nanio je ogromnu sramotu ovoj našoj teškoj i časnoj profesiji”.
Wertherov efekat
Kao što je rekao Vučić, moramo da se izborimo protiv jednog psihološkog fenomena koji se zove copycat. I to je tačno. Ali mediji bi trebali da se izbore sa Wertherovim efektom, tj. talasom samoubistava potaknutih medijskim izvještavanjem. Samo što u ovom slučaju nije u pitanju samoubistvo, nego je riječ o masakrima. Svakim danom, čak imaju slučajevi i u BiH, dolaze nove prijetnje ovim krvoprolićima.
“Dobar dio ljudi kao da je jedva dočekao prolivanje krvi da nastave, odnosno da potpomažu, naravno uz dužno poštovanje prema redakcijama i kolegama koji su se ponijeli profesionalno, jer prolivanje krvi na već prosutu dječiju krv je tako odvratno, neljudski, neprofesionalno, ali bojim se da mnogi ne mogu drugačije da rade osim po principu KSZ, odnosno krv, suze i znoj. Bojim se da je takvih podosta u ovo profesiji”, zaključuje Marko Divković za Bosnainfo.
A gostovanje osuđenih ratnih zločinaca i drugih inkriminisanih osoba na srbijanskim nacionalnim televizijama, pozvanih da govore o ovoj temi, predstavlja sunovrat medijske profesije.
Ali to je tek druga priča…