Region

Dejanu i Borisa ubio je monstrum koji se ne kaje. Ovo je njihova priča

Boris Majorski (18) i Dejana Neralić (17) bili su mladi, nerazdvojni, zaljubljeni par, a njihova ljubav je svakoga ostavljala bez daha.

FOTO: PRIVATNA ARHIVA
FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Imali su zajedničke planove i ciljeve, sve dok ih 18. oktobra prošle godine, dok su motorom išli na izlet, nije pokosio vozač Slobodan B. (83), a oni su stradali na mjestu. Vladimir Majorski, otac Borisa otkriva da je suđenje počelo i da ujedinjen sa Dejaninim roditeljima strpljivo čeka pravdu.

Podsjetimo, jeziva nesreća dogodila se 18. oktobra kada su Boris i Dejana motorom krenuli na izlet u etno selo Vrdničku kulu, a do nesreće je došlo kod Beške kada ih je pokosio Slobodan B. (83) iz Krčedina svojim “mercedesom”.

Slobodan ima inostranu vozačku dozvolu, jer je pola svog života proveo radeći u Njemačkoj. On je mjesec dana bio u pritvoru nakon nesreće.

Vozač u sudnici izjavio saučešće

– Suđenje je počelo 11. aprila, a izjave smo davali mi kao oštećeni, dok je izjavu dao i okrivljeni. Kada je on davao izjavu, nas je sudija poslala napolje. Izjasnio se da nije kriv. Vjerujem u naše pravosuđe da će pravda da pobijedi, a mi smo očekivali da će on da prizna krivicu – počinje priču Vladimir, otac nastradalog Borisa.

Vladimir kaže da ih vozač do suđenja nije kontaktirao, kao ni da nije pokazao kajanje. Roditelji stradale djece nisu prihvatili saučešće koje je izjavio Slobodan i smatraju da to radi samo da bi mu sud ublažio kaznu.

– Prije nego što je počelo bili smo u istom hodniku, nikakav kontakt nije pokušao sa nama da ostvari. Na kraju ročišta, okrenuo se prema nama da izjavi saučešće, ja sam to okarakterisao kao predstavu. Prošlo je šest mjeseci, mogao je to da uradi mnogo ranije. I ja sam vozač, moglo je svima da se desi. Nismo prihvatili to saučešće. Na suđenju sam bio ja, Dejanina majka i otac. Sjedali smo u hodniku pola sata, nije nas ni pogledao. To mu se uzima kao olakšavajuća okolnost. Mislim da nema nikakvog kajanja sa njegove strane, on radi kako mu advokat kaže – priča Vladimir.

Kako on kaže, u bolu je ujedinjen sa Dejaninim roditeljima, sa kojima se viđa i čuje gotovo svakodnevno.

“Izašao je iz suda i sjeo u auto”

– Sa Dejaninim roditelima, majkom i ocem sam svakodnevno u kontaktu, to nam daje neku snagu da nastavimo dalje. Danas je šest mjeseci, biće postavljena spomen ploča, planiramo i na groblje, nosimo se nekako sa tim bolom, ali postaje neizdrživo. Borim se da pravda pobijedi, da bude onako kao što su nam rekli odmah, da on nije ustupio prvenstveno prolaza – rekao je Vladimir.

Ono što je posebno šokiralo Vladimira je scena nakon suđenja, kada je Slobodan izašao iz suda i ušao u svoj automobil.

– Šokirao sam se kada smo izašli napolje iz sudnice. On sjeda u kola i normalno vozi. Ima inostranu vozačku, zadnji put je produžio 2003. godine, ja ne znam da li je od tada radio ljekarski pregled. On i dalje sjeda u auto, pitam se dok suđenje ne bude gotovo koliko će još djece da završi u grobu – upitao je Vladimir.

Kako on kaže, hvata ga jeza na samu pomisao takvih ljudi za volanom. Sljedeće suđenje je zakazano za 7. jul i Vladimir se nada da će postupak biti okončan ubrzo.

– Ubjeđeni smo da će pravda ipak pobijediti. Nije nam bitna visina kazne, samo je bitna da se pravda dokaže, on čovjek ima 83 godine, bitno nam je da poživi i da mu se izrekne kazna. Dugujemo to našoj djeci, znam kakav mi je sin bio, istinski borac – poručio je Vladimir.

Bili su nerazdvojni, sada su sahranjeni zajedno

Kako priča sagovornik, njegov sin Boris je bio borac za pravdu i pomagao je svima kojima je pomoć potrebna.

– Koliko puta je išao motorom, on vidi nesreću i odmah stane i pomogne svima kojima je potrebno. Tražimo pravdu da možemo mirni da odlazimo na groblje, svjesni smo da ne možemo da ga vratimo – priča Vladimir.

Boris je išao u kuvarsku školu u Beogradu, dok je Dejana maturirala u srednjoj školi u Inđiji. Njena matura nije mogla da prođe bez Borisa, on je došao motorom i dodatno joj uljepšao dan.

– Godinu dana su bili u vezi, to je prosto nevjerovatno, i ja sam bio mlad i zaljubljen, ali ja ovo nisam vidio, toliko su bili nerazdvojni, bili su jedno uz drugoga uvijek. On je bio na maturi njenoj, on je došao onako, nije volio da se dotjeruje, došao je na motoru i u trenerci, a ona je od 1000 ljudi samo njega tražila i gledala. On je u svakom momentu planirao njoj da izađe u susret i uljepša joj dan – prisjeća se Vladimir.

Kako priča, upravo zbog njihove velike ljubavi, predložio je da budu sahranjeni zajedno, u čemu su se složili i Dejanini roditelji.

“Otišli smo u Vrdničku kulu u njihovu čast”

– Dosta smo povezani sa udruženjima stradale djece u saobraćaju, daju nam podršku. Svaki čovjek, pa i taj, sigurno ima grižu savjesti, tvojom odgovornošću da odu dva života… Boris je motor vozio od 16. godine, on je tu ljubav naslijedio od mene, ja sam bio bajker i stvarno je volio i ulagao u taj motor – priča Vladimir.

Prisjeća se koje riječi je uvijek upućivao sinu prije odlasku na svaki put, piše Blic.

– Ja sam uvijek govorio: “Samo polako sine”. Bili su na Golupcu, ja kažem sine: ja se to ne bih usudio. Ma gdje god su njih dvoje zamislili, oni su išli. Tada su krenuli u Vrdničku kulu, nisu stigli, ali mi smo otišli u njihovu čast i eto obilježili na neki način – ispričao je Vladimir.

Prihvati notifikacije