Nakon Drugog svjetskog rata patriotizam građana bio je na izuzetno visokom nivou.

Općinski sud u Zenici je danas, 15. jula, donio odluku koja se odnosi na privredno društvo " NŽŽ" d.d. Zenica.

Izgledno je da će penzioneri Federaciji BiH dobiti 3,5 % veće penzije od 1. jula 2026. godine. Slično je u entitetu Republici Srpskoj i Brčko distriktu BiH. Tako kažu statistike.

Ima jedna zemlja u kojoj su svi ratovali sa svakim, a neki čak i među sobom.

Odmjereno i strpljivo, kao da ništa na ovom svijetu nije važnije, kreše kremen i trud. Cigaretu spustio na grubi vuneni ruksak.

Zanimljivo je i zapravo gotovo savršeno ispravno, da se Nele Karajlić sam uporedio s Handkeom. Tu mu se, možda prvi put u cijeloj toj velikoj mitologiji koju godinama proizvodi o sebi, mora priznati preciznost.

Skandalozno poništavanje crvenog kartona za jednog igrača reprezentacije SAD nije samo "sportsko pitanje".

Da li su se pojedini članovi Udruženja planinarskog društva „Planinar“ iz Vogošće ugledali na lidere političkih stranaka koji u predizbornim i drugim političkim periodima nastoje po svaku cijenu osvojiti što bolju poziciju, teško je sa sigurnošću tvrditi.

Nama ženama dežurni fudbalski teoretičari i dalje imaju potrebu "objasniti" ofsajd ili formaciju, kao da je sport neka nuklearna fizika rezervisana isključivo za njihove kafanske rasprave.

Da li su poneseni rezultatima Zmajeva na svjetskoj nogometnoj sceni ili je nešto drugo u pitanju, teško je znati.

Hiljadu puta, kada bismo zapali u neku tešku životnu situaciju, sjetili bismo se one narodne: „Brigo moja, pređi na drugoga.“

Predstečajni postupak Nove željezare Zenica je pokazao istinu. Istina je da postoji povjerioci koji potražuju preko 300 miliona KM.

Svake godine 23. juna svijet obilježava Međunarodni dan udovica.

Postoje žene koje su preživjele rat, a postoje žene koje rat nikada nije napustio.

Nakon poraza od Švicaraca na Svjetskom fudbalskom prvenstvu sve nam je jasno. Treba nam konsolidacija.

 Kad se neke pjesme, poput „Čavoglava“ Marka Perkovića Thompsona, izvuku iz konteksta vremena u kojem su nastajale, uvijek se pronađe povod za nove političke sukobe, međunacionalna prepucavanja i širenje nepovjerenja među ljudima koji bi trebali graditi zajedničku budućnost.

Nekada su se ljudi iskreno radovali uspjehu svojih komšija, prijatelja i poznanika.

Javna potrošnja ima ekspanziju. Vlast na svim nivoima povećava javni dug. Drugo rješenje ne postoji. Monetarnom politikom smo " zabranili štampanje novca".

Živimo u vremenu u kojem nam je dovoljan jedan dodir prsta da stupimo u kontakt sa ljudima na drugom kraju svijeta.

 Više od tri decenije nakon završetka odbrambeno-oslobodilačkoh rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995.godine, pitanje nestalih osoba ostaje jedna od najvećih otvorenih rana bosanskohercegovačkog društva.

Za potrebe snimanja na temu femicida, moje prijateljice i ja bile smo profesionalno našminkane tako da izgledamo kao žene koje su preživjele fizičko nasilje.

Samo jednom amandmanskom promjenom odredbI o izboru za tri člana Predsjedništva, sve Presude Evropskog suda za ljudska prava bi se mogle implementirati kad je Predsjedništvo BiH u pitanju.

Petak, 12. juni 2026. - datum o kojem danima pričamo, konačno je stigao. Euforija se osjeti u zraku, kao da svako od nas večeras ima važan ispit.

Brojne su priče ispričane, u ovih 30 godina, o našoj domovini Bosni i Hercegovini. Međutim, poučna je narodna poslovica: " Ne živi se od imena. Živi se od vimena".

Postoji jedna tiha navika koju mnogi od nas nose kroz život – navika da uvijek budemo dostupni, uvijek prisutni i uvijek spremni za druge. Toliko spremni da ponekad potpuno zaboravimo sebe.

Uvijek su nas učili da je najsigurniji državni kazan. Koliko, toliko.

U četvrtom su me smatrali ljepoticom. U osamnaestoj je i sam vrag lijep. Zvali me da budem manekenka u „Alhosu“, sva garderoba koju bih nosila na reviji bi poslije bila moja.

Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, ima par „uloga“ u kojima se predstavlja u javnosti, ali mu je jedna od dražih... uloga „odlučnog poštenjačine“, koji se stalno bori sa nekakvim - što svjetskim - što lokalnim „zavjerama“ i pri tome... „radi sve da sačuva mir“.

Mogu li Hrvati u Bosni i Hercegovini, u isto vrijeme!? biti u dva politička stanja? Stanju konstitutivnog naroda sa svim izvedenim pravima (naslijeđe socijalizma) i dijaspore (naslijeđe višestranačja)?

Među brojnim licima o kojima sam prije tridesetak godina pisao u sredstvima informisanja bio je i čuveni sarajevski šeret Hazim Hastor, čovjek koji je u svoje vrijeme predstavljao pravu gradsku legendu.

Da budem do kraja iskren... gotovo cijeli angažman „međunarodne zajednice“ se vrti oko uloge i strategijskog pravca djelovanja SAD.

Živimo u vremenu kada je postalo lakše ostaviti ružan komentar nego izgovoriti lijepu riječ.

Kada je svojevremeno objavio kako ulazi u izbornu trku za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda ispred opozicione grupacije poznate i kao „Petorka“ - Zdenko Lučić nije imao namjeru polemizirati sa ostala dva jaka kandidata: Darjanom Filipović i Slavenom Kovačevićem.

Postoje trenuci kada se vrijeme u jednom gradu jednostavno zaustavi. Kada se praznična radost, koja bi trebala ispunjavati sokake, avlije i domove, u samo nekoliko uzdaha pretvori u nijemu, tešku tišinu. Ovog Bajrama, Žepče nije slavilo. Žepče je tugovalo, obavijeno tugom kakvu ni najstariji mještani ne pamte.

Svako ko ugrije stolicu može biti i ljekar i doktor nauka i šef klinike, ne samo na čelu jedne službice u provincijskom domu zdravlja.

U mnogim porodicama ratovi nisu završili onda kada je utihnulo oružje. Nastavili su živjeti u dvorištima, među kapijama, međama, nasljedstvima i srcima ljudi.

Noći su meni zanimljive između ostalog i po tome što se tada odnekud iz kutaka duše u koje smo potisnuli neka sjećanja ona počnu pomaljati.

Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj fizika i gravitacija odavno ne važe. One su, kao i sve ostalo, podređene višim nacionalnim interesima.

Gadno nam vrijeme došlo. Ako ćemo pravo, nismo bolje ni zaslužili. Da smo više voljeli i poštovali jedni druge, da smo više voljeli životinje, biljke, više brinuli o prirodi, možda bi nam bilo bolje.

Davne 1980. godine proveo sam tri nezaboravna dana u domu porodice Tucaković u Sarajevu.

Skoro svi naši političari ne znaju u potpunosti odredbu o dodatnim nadležnostima, a što je najgore oni i ne znaju da ne znaju.

Ne postoji čovjek koji je u ljubav ušao s namjerom da pati. Svi ulazimo sa vjerom da ćemo biti voljeni, sigurni i prihvaćeni.

Kupiti znači steći nešto u vlasništvo uz plaćanje u novcu ili drugi način. Radi se o uobičajnim radnjama iz obligacionog odnosa. Narodski rečeno "sve ima svoju cijenu".

Slučaj tipa "logistike" cijele obitelji sa diplomama i radnim mjestima nije me iznenadio. Radi se o presedavajućem gradskog vijeća Živinice.

Majčin dan nije samo datum u kalendaru. To je podsjetnik da postoje bića koja cijeli život nose teret ljubavi na svojim leđima, a da zauzvrat često dobiju premalo vremena, pažnje i zahvalnosti.

Vrhunac digitalizacije u izbornom procesu postao je skener. On našu izbornu volju tj. sliku pretvara u digitalni oblik.

Danas se hodnicima osnovnih škola više ne ori samo smijeh i dječija igra. Sve češće ih ispunjava tišina onih koji šute jer su poniženi, i oštri tonovi onih koji misle da su jači jer su glasniji.

Nekada su ljudi godinama učili da bi ih poštovali. Danas je dovoljno da pokažeš tijelo, napućiš usne i kupiš nekoliko hiljada lajkova.

Bosna i Hercegovina je " trusna". Seizmolozi to precizno mjere. Imaju preciznu aparaturu.

Elma Godinjak-Prusac nije bila samo statistika. Bila je majka, kćerka i novinarka, glas koji je izvještavao o drugima, a koji je utišan u haustoru na Dobrinji, na pragu onoga što je trebalo biti njeno utočište.