I Vjeko kaže kako treba dobro promisliti, jer se cijene nekih proizvoda skoro pa svakodnevno mijenjaju. Nešto što je bilo 1,20 KM, sada je sigurno izašlo na 1,80. Trebamo posegnuti za alternativnim stvarima, sve sami praviti, smatra Vjeko i uzima u ruke masline, komentarišući da su koštale 1,60, a sada su već 2,5 KM.
Otkriva nam da nekad u nabavci potroši tek 30 maraka, dok za ručak, poput božićnog, bajramskog, potroši mnogo više. Primjećujem da se nekad luksuzne stvari pojavljuju kao prosječna roba, jer su cijene skočile, pa mi uopće nije ni jasno kako jedna prosječna obitelj, sa ljudima koji su u mirovini, može sastaviti kraj s krajem.
Od nekih stvari ipak ne odustaje. Zna koji ajvar želi kupiti, koji sir mu treba za određeno jelo. Zaobilazi premijum brendove, poput nekih skupljih konzervi tune od ostalih, ali respektira trud malih domaćih proizvođača.
Uvijek uzimam domaće, ali to ne znači da je to jeftinije. Nemoguće je da janjetina s Novog Zelanda bude jeftinija od hercegovačke, cijeni Vjeko i pokazuje popis namirnica koje mu trebaju.
Stvarno čovjek mora dobro razmisliti. Tune ima od 1,80 do sedam maraka. Kava, koja je uvijek držala cijenu, nije mnogo skočila, što je zanimljivo jer se računa kao luksuzna roba. Zato je med, kao namirnica koju trošimo cijele godine, otišao nebu pod oblake. Domaći je uvijek najbolji, zbog alergija, ali su cijene potpuno podivljale. Nadam se samo da nije prepakovan i uvezen, iskren je Kramer.
Vjeruje da i inflacija, koliko god je teško podnosila većina građana BiH, može donijeti i nešto dobro – natjerati svakog ko ima komad zemlje da nešto posije, proizvede, jer imamo izvrsnu klimu. Zasadiš luk, krompir, jer to nije teško za uzgoj. A to nije mala stvar, imati cijele godine domaće proizvode u kući, govori Vjeko i dodaje da su poskupljenja počela sa po nekoliko feninga, a izašla na duple cijene, dok su plaće ostale iste.
Ističe kako manje-više sada svi potežemo za većim pakovanjima svih onih proizvoda za koje znamo da nam neće propasti. Ne uzimam puno plastiku, pa čak i ambalažu zagledam. Pošto s mamom radim ajvar, prekmez, uvijek gledam da kupim staklenke, mada je cijena sada primarna stvar, dodaje Vjeko.
Breskve iz Čapljine skuplje su od ananasa iz Kostarike – nigdje veze, kaže Vjeko, pa kreće u nabavku mesa i povrća. Osam maraka paprika! Bijeli luk uvijek drži cijenu, sad je 8,5 maraka. A možeš ga saditi u jesen, u kasnu jesen, u proljeće, ne zahtijeva posebnu njegu. BiH proizvodi četiri posto ukupne potrošnje češnjaka. Ovo je nenormalna cifra, kao i kod meda, znači namirnice koje percipiramo kao nešto što je zdravo. Ako zasadite hektar češnjaka, vi ste na konju, kao da ste naftu našli na njivi, komentariše Vjeko.
Krompir je bio ispod marke, mladi jeste nešto skuplji, ali BiH ga i dalje uvozi. Nije još sezona paprike, pa ne mogu reći na šta će cijena izaći. Sad će Kurban-bajram, trebaju nam papričice, koje su jako skupe. Cijena oraha pokazat će u pravom smislu šta znači ona: skuplja baklava nego tepsija. Teletina je skočila duplo. Sve meso je otišlo gore, ali nije čudo da je piletina skupa kad i paprike koštaju. Daj Bože da ovo stane što prije, zaključuje Vjeko, piše Oslobođenje