Osim Franza u kobnom atentatu poginula je i njegova trudna supruga Sofija. Sarajevski atentat poslužio je kao povod za početak Prvog svjetskog rata.
Gavrilo Princip član tajne organizacije “Mlada Bosna” koja je imala cilj da putem buna, ustanaka i oružanih atentata zbaci austrougarsku vlast u Bosni i Hercegovini, izvršio je atentat na Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju. Austro-Ugarska je mjesec dana poslije, tačnije 28. jula, objavila rat Kraljevini Srbiji koji je poprimio svjetske razmjere. Bosna i Hercegovina je tada bila u sastavu Austro-Ugarske monarhije.
Čak 107 godina nakon atentata, u BiH se vodi polemika o statusu Gavrila Principa. Neki ga smatraju herojem, dok ga drugi smatraju teroristom. Za naš portal na ovu temu govorili su političari, historičari i intelektualci.
Irfan Čengić, mladi političar u BiH i zastupnik SDP-a u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, smatra da bez obzira na imperijalističku politiku Austrougarske monarhije, niti jedno ubistvo ne može biti opravdano, tako ni osoba koja je ubila prijestolonasljednikai njegovu suprugu ne može biti heroj, ali svakako jeste važna historijska ličnost.
Damir Nikšić, zastupnik u Skupštini KS, na ovu temu ima dosta toga da kaže.
– Atentat se dogodio u kontekstu vremena u kojem se to radilo. Gavrilo Princip je bio jugoslavenski nacionalista, tako se i izjašnjavao. Tada su i ti nacionalisti i anarhisti pribjegavali atentatima. Jedno vrijeme su ti atentati po svijetu bili učestali. Moramo da shvatimo da je početak 20. stoljeća bio takav period. Lično ne smatram da su ti atentati i takva vrsta nasilja donijeli bilo kakva rješenja. Danas se moramo boriti za građanske i osnovne ljudske slobode na civilizovaniji i ljudskiji način. Moramo se više intelektualno angažirati i tek tada očekivati neke promjene – riječi su Nikšića.
Enver Imamović, jedan od najuspješnijih bh. arheologa i historičara, kaže da je atentat u Sarajevu tipičan teroristički čin.
– Sama činjenica da je ubijen nedužan čovjek, u vrijeme posjete BiH, pokazuje, po svim konvencijama evropskog prava da je riječ o nepravnom ubistvu, tj. terorističkom činu. Ali moramo govoriti i o posljedicama tog čina. Pucanj u Sarajevu je izazvao Prvi svjetski rat koji je odnio preko 80 miliona života. U tom ratu su najviše stradale balkanske zemlje, a ponajviše BiH. Najviše su platili upravo građani Bosne i Hercegovine. I dan danas skoro svaka kuća u BiH ima nekog pretka koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu. Obzirom da današnju političku situaciju u našoj zemlji, za jedne je taj atentat herojski čin, dok je za druge to okarakterizirano kao teroristički čin, jer je ubijen čovjek koji nije bio pripadnik ideologije koja je bila meta tog atentata – smatra Imamović.
Adis Arapović, zastupnik Predstavničkomg doma FBiH, smatra da je polemika o Sarajevskom atentatu, kao činu herojstva ili terorizma, vrlo površna. Prvenstveno se historijske činjenice moraju detaljno sagledati, a činjenice ukazuju da je atentat bio mnogo šireg plana koji je bio kovan u tadašnjem Beogradu. A tadašnji interesi Beograda nisu bili interesi naroda u BiH.
S druge strane, činjenica da je BiH bila okupirana, te je svaki otpor okupatoru također bio častan. Kada uzmemo u obzir i jednu i drugu stranu, ne možemo napraviti crno-bijelu sliku.
Adil Kulenović, Predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca ”Krug 99”, za “Bosnainfo” također je govorio o ovoj temi.
– Teško je Vidovdanski događaj iz 1914. godine danas tumačiti samo na osnovu historijskih kazivanja, naprosto što najčešće izostaju po strani ključne namjere i ciljevi onoga ko je donio Vidovdanski događaj. Činjenica je da su Vidovdanski događaji bili u konačnici dani velikog stradanja. Kada govorimo o samom događaju iz 1914. godine, ipak vidimo da nije bilo riječi ni o kakvom oslobodilačkom pokretu. To je bio jedan od nastavaka započete ideje stvaranja velike Srbije – riječi su Kulenovića.