Ali hoće li otići ili će biti svrgnut?
Sedam mjeseci od početka rata, Putinove trupe su pretrpele ogromne gubitke u ljudstvu i opremi i strmoglavo se povlačile u istočnoj Ukrajini. Naredba da se mobilišu stotine hiljada ljudi izazvala je haos i prekore čak i od njegovih sopstvenih propagandista i političkih saveznika.
Ovaj 69-godišnji autokrata došao je na vlast 2000. godine, naslijedivši bolesnog Borisa Jeljcina. Šanse da uskoro ode i dalje su male, ali je jasno da eskalirajuće posledice njegovog vojnog kockanja već slabe njegovu moć, piše “Politiko“.
Briselski list je istražio scenarije u kojima bi Putinova vladavina mogla da dođe do kraja – i pretendente u redu da ga zamijene.
Putin bira
Šansa da će Putin dobrovoljno ustupiti mjesto novom lideru je mala, ali više nije zanemarljiva. Evo kome bi ruski lider mogao da ustupi mjesto:
Superšpijun — Nikolaj Patrušev
Ako Putin prihvati da je njegova pozicija postala neodrživa, posmatrači Кremlja vide Nikolaja Patruševa kao njegovog najvjerovatnijeg nasljednika. Bivši šef špijunske agencije FSB, sada sekretar Savjeta bezbjednosti Rusije, dijeli pogled na svijet sa Putinom – onaj koji je prožet neprijateljstvom prema Zapadu uopšte, a posebno prema Americi.
Štaviše, stavovi Patruševa su ekstremniji: na sastanku Savjeta bezbjednosti nekoliko dana prije nego što je Putin naredio vojnicima da uđu u Ukrajinu u februaru, Patrušev je optužio Vašington da slijedi skriveni plan da dovede do “kolapsa Ruske Federacije”. Patrušev je prije mnogo godina optužio bivšu američku državnu sekretarku Medlin Olbrajt da je rekla da Sibir i Daleki istok ne bi trebalo da pripadaju Rusiji. Ova tvrdnja nije imala nikakvu osnovu u stvari, što je dovelo do spekulacija da je nastala u strogo povjerljivom projektu gdje su moskovski špijuni angažovali čitače misli da “uđu u glave zapadnih lidera”.
S obzirom na to da Putin većinu svog vremena provodi u Кremlju, on je preuzeo aktivniju ulogu i nedavno je posjetio Кinu zbog rastuće zabrinutosti zbog rata. Međutim, godine nisu na njegovoj strani – sa 71, on je dvije godine stariji od Putina, a ako bi postao predsednik vjerovatno bi bio samo prelazna figura.
Lakej — Dmitrij Medvedev
Ako postoji bilo ko kome Vladimir Putin može da vjeruje, to je Dmitrij Medvedev. Ruski lider je 2008. poklonio predsjedničku funkciju svojoj bivšoj desnoj ruci iz Sankt Peterburga, a zamjena posla omogućila je Putinu da zadrži vlast u skladu sa ustavnim ograničenjima mandata koji su tada važili. Medvedev je propisno “grijao” predsjedničku fotelju, ali kada mu je istekao četvorogodišnji mandat, Medvedev se pomjerio u stranu i omogućio Putinov povratak u Кremlj.
Medvedev je ostao na funkciji premijera još osam godina prije nego što je 2020. postao zamjenik predsjednika Sajveta bezbjednosti — ponovo direktno podređen Putinu koji ga vodi. Pokušaji Medvedeva da odbaci svoj imidž Putinovog manje zlog blizanca propali su proteklih mjeseci dok se predstavljao kao nuklearni ludak. Sa 57 godina, Medvedev je još dovoljno mlad da ponovo vlada Rusijom, ali njegova sudbina je neraskidivo vezana za Putina.
Tjelohranitelj — Aleksej Djumin
Prema sopstvenim riječima, Aleksej Djumin je jednom spasio Putina od noćnog napada mrkog medveda, ispraznivši šaržer svog službenog pištolja pred noge zvjeri dok je preteći stajala na vratima planinskog skloništa. Neustrašivo lojalan, a ipak human (medvjed je preživio) — koje su bolje kvalifikacije za nasljednika Putina, koji bi pritom obezbjedio da njegov prethodnik uživa u udobnoj penziji i suđenje za ratne zločine u Hagu?
Kao najistaknutiji veteran Federalne gardijske službe — ruski odgovor pretorijanskoj gardi carskog Rima — Djumin je takođe okusio uspjeh na bojnom polju kao komandant specijalnih snaga u operaciji aneksije poluostrva Кrim 2014. Dvije godine kasnije, Vladimir Putin ga je imenovao za gubernatora Tulske oblasti. Djumin je, prema nekim navodima, Putinov favorit, ali bi ga taj status učinio ranjivim ako bi izbila borba za vlast u Кremlju.
Princ — Dmitrij Patrušev
Putinovi saveznici u Кremlju ne postaju mlađi, ali to ne znači da režim neće nastojati da se ovjekoveči. Nikolaj Patrušev je taj koji je, nakon što je 2000. godine imenovan da vodi FSB, nazvao rusku špijunsku elitu “novim plemstvom”. Nakon toga, njegov sin Dmitrij Patrušev se pojavio kao kredibilan potencijalni prijestolonaslednik. Ovaj 44-godišnjak je imenovan za ministra poljoprivrede 2018. godine, pošto je ranije diplomirao na akademiji FSB i bio na čelu državne Ruske poljoprivredne banke.
Кoliko god da su šanse za njegov izbor male, princ-predsednik bi mogao da ublaži strahove u svijetu da će Rusija, suočena sa porazom u Ukrajini, pokrenuti samoubilačku nuklearnu eskalaciju. Nasljedni vladar bi, po definiciji, imao jači instinkt za preživljavanjem od pomahnitalog diktatora skrivenog u podzemnom bunkeru, piše “Politiko”.
Zavjera unutar Kremlja
Vladimir Lenjin i Josif Staljin su umrli prirodnom smrću, kao i Leonid Brežnjev i njegova dva neposredna naslednika. Posljednji aktuelni šef države koji je ubijen bio je car Aleksandar II, 1881. godine
Postoje, međutim, presedani da su lideri prisiljeni da napuste funkcije — Nikita Hruščov 1964. i Mihail Gorbačov, čiji je pad 1991. spustio konačnu zavjesu na Sovjetski Savez. Često se borba za sukcesiju vodila među insajderima Кremlja.
Trojka
Primamljivo je zaključiti da bi, ukoliko bi Vladimir Putin bio svrgnut, onesposobljen ili ubijen, i zamenjen kolektivnim rukovodstvom, njegova smrt mogla da dovede do deeskalacije posredničkog rata Rusije sa Zapadom. Centar gravitacije elite je protiv rata. To im se nikada nije dopalo – tvrdi Najdžel Guld-Dejvis, bivši britanski ambasador u Bjelorusiji.
Promjena režima u autokratijama obično dolazi iznutra, primjećuje Guld-Dejvis. Vladimir Putin je propustio priliku da orkestrira svoju sukcesiju kada je prije dvije godine prepravio ustav. Sada je njegova pozicija u većoj opasnosti, nema garancije za miran zagrobni život – rekao je.
O tome ko bi mogao da skuje zavjeru da svrgne Putina može se samo nagađati, ali, ako historija nešto govori, predstavnici “ministarstva moći” u Savjetu bezbjednosti bili uključeni – koliko god lojalni Putinu sada izgledali. Tu su Patrušev stariji, šef FSB Aleksandar Bortnikov, ministar unutrašnjih poslova Vladimira Кolokolceva i ministar odbrane Sergej Šojgu.
Premijer — Mihail Mišustin
Član 92.3 ruskog ustava kaže da će, u svim slučajevima kada predshednik nije u stanju da obavlja svoje dužnosti, one biti “privremeno ispunjeni” od strane premijera. To stavlja Mihaila Mišustina u najbolju poziciju da preuzme dužnost šefa države ako se Vladimir Putin ozbiljno razboli ili bude ubijen. Mišustin (56) je bio glavni poreznik u Rusiji pruhe nego što je imenovan za premijera 2020. godine, kada je Putin progurao ustavne promjene koje su mu, u stvari, otvorile put da postane doživotni predsjednik, piše Blic.
Mišustin je služio kao lojalan krizni menadžer, radeći na minimiziranju ekonomskih posledica zapadnih sankcija. Ali postoji potencijalni preokret: ako je Putin nesposoban da obavlja funkciju, ustav mu izričito ne dozvoljava da se vrati ako se oporavi.
Moskovljanin — Sergej Sobjanjin
Кljučni insajder, gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanjin mogao bi da se pojavi kao kandidat za nasljednika Putina ako protesti u prestonici eskaliraju do tačke u kojoj represija više nije održiva i konstruktivan angažman je potreban da bi se završila uredna tranzicija. Ovo nipošto nije osnovni scenario: protesti protiv Putinovog naloga za mobilizaciju ni izbliza nisu dostigli razmjere pokreta Evromajdan u Кijevu koji je početkom 2014. primorao ukrajinskog predsednika Viktora Janukoviča da se povuče sa vlasti.
Tokom svog 12-godišnjeg mandata, Sobjanin se pokazao kao kompetentan političar. Uradio je pristojan posao da bi metropolu učinio pogodnijom za život — uredio parkove, obnovio istorijske zgrade i poboljšao javni prevoz — sve dok veći dio tog napretka nije poništen ratom i sankcijama. Ovaj 64-godišnjak je prethodno bio guverner naftom bogate Tjumenske provincije (od 2001-05), šef administracije Кremlja (2005-08) i potpredshednik Putinove vlade (2008-10).
Obojene revolucije
Putinova patološka rješenost da zbriše Ukrajinu sa mape proizilazi iz njegovog straha da od obojene revolucije u Rusiji. Ukrajinci su ne jednom, već dva puta uklonili svoje lidere protestima, u narandžastoj revoluciji 2004-05. i protestima na Evromajdanu deceniju kasnije. Može li se dogoditi?
Zatvorenik – Aleksej Navaljni
Borac protiv korupcije i lider ruske opozicije Aleksej Navaljni bio bi glavni kandidat da predvodi rusku obojenu revoluciju, pošto je pomagao u organizovanju protesta protiv Putina.
Iako su demonstracije propale, Navaljni je istrajao, usmjeravajući svoje napore u razotkrivanje korupcije državnog vrha. Država je uzvratila trovanjem Navaljnog nervnim agensom i zatvorila ga zbog izmišljene optužbe za pronevjeru.
Kako navodi Politiko, Navaljni, nastavlja da se suprotstavlja ratu iza rešetaka, ali njegove šanse da slijedi primer južnoafričkog aktiviste i političara Nelsona Mandele iz zatvorske ćelije do predsjedničkog mjesta su male.
Izgnanik – Mihail Hodorkovski
Bivši naftni tajkun Mihail Hodorkovski je još jedan kritičar režima koji se borio protiv Putina i izgubio. Osim toga, lišen je svoje naftne imperije, poslat u zatvor na 10 godina i konačno otišao u egzil.
Njegova fondacija Otvorena Rusija, zabranjena u Rusiji, nastavlja da vodi kampanju za reforme, ali sam Hodorkovski ne pokazuje ambiciju da se trijumfalno vrati i preuzme vodeću ulogu u postputinovskoj Rusiji.
Hodorkovski snažno podržava otpor Ukrajine protiv Rusije, i poziva Zapad da isporuči oružje Kijevu.
Međutim, stariji Rusi nisu zaboravili njegovu prošlost nemilosrdnog biznismena koja ih podsjeća na vrijeme kada su se oligarsi dodatno obogatili kroz niz privatizacija za vrijeme Borisa Jeljcina.
Doba nevolja
Iako moderna Rusija nema historiju uspešnih vojnih udara, bila bi greška isključiti mogućnost da Putin bude svrgnut u oružanoj pobuni. Evo nekih ključnih igrača na koje treba obratiti pažnju ako budući ruski lider bude izabran oružanim putem.
Kasapin – Mihail Mizincev
Ministar odbrane Sergej Šojgu i načelnik Generalštaba Valerij Gerasimov, učestvovali su već u ratovima, što ih je praktično isključilo kao kredibilne vođe bilo kakvog pokušaja vojnog establišmenta da preuzme vlast.
U Rusiji ne postoji tradicija da nezadovoljni oficiri organizuju puč, ali postoji jedan general koji je napredovao pošto je stekao reputaciju šokantne brutalnosti: Mihail Mizincev, “kasapin iz Marijupolja”.
Mizincev je predvodio razornu opsadu u kojoj je poginulo više od 20.000 civila prije nego što je ovaj lučki grad pao u maju. Unaprijeđen u zamjenika ministra odbrane zaduženog za logistiku, dok Rusija pokušava da preokrene tok posljednje ukrajinske ofanzive i okonča haos oko mobilizacije.
Mizincev možda neće biti direktan kandidat za vlast, ali je ličnost koju treba posmatrati u narednim sedmicama.
Gospodar rata – Ramzan Kadirov
Čečenski lider Ramzan Kadirov, koji sebe naziva “Putinovim vojnikom”, jedan je od najistaknutijih pobornika ruskog rata u Ukrajini. On karakteriše sukob kao obračun bandi između njegove lične vojske “Kadirovca”“ i ukrajinskih neprijatelja koje je nazvao neonacističkim “đavolima”.
Ali, njegove trupe su se bolje pokazale kao TikTok ratnici, nego na frontu.
Kadirov je briljantan režimski propagandista – njegov Telegram kanal broji više od 2,6 miliona pratilaca.
Ipak, svaki pokušaj da se iskoristi Putinova slabost za unapređenje sopstvenog političkog cilja doveo bi ga u lični rizik, tvrdi ekonomista iz Pariza Sergej Gurijev. Kadirovljevi ljudi su opasni, ali omraženi – kaže Guriev, koautor knjige o savremenoj tiraniji “Spindoktori” i dodaje da bi Kadirov tražio više autonomije ili nezavisnost Čečenije ako dođe do političkih preokreta u Rusiji.
Plaćenik – Jevgenij Prigožin
Ako neko trenutno izgleda kao glavni komandant Rusije, to je Jevgenij Prigožin, biznismen, oligarh poznat i kao Putinov “kuvar” koji predvodi tajnu Vagner plaćeničku vojsku.
Prigožin je snimljen ovog mjeseca kako drži govor za regrutaciju u zatvorskom dvorištu, obećavajući osuđenicima slobodu ako se šest mjeseci bore za Rusiju u Ukrajini i prežive.
Na drugim snimcima se vidi kako helikopterom stiže na noćni sastanak sa pomoćnicima i prisustvuje sahrani jednog od svojih boraca. Vagnerovci mi kažu da bi glasali za njega umjesto Putina u bilo kom trenutku, a čini mi se da on miriše na krv – tvitovao je Kristo Grozev sa istraživačkog sajta Belingket.
To bi, međutim, zahtjevalo zapanjujući preokret na bojnom polju – recimo, da je veliki dio teritorije na koju Rusija polaže pravo od 2014. izgubljen i horde nezadovoljnih trupa se vraćaju kući – tada bi ratni vođa poput Prigožina imao bar male šanse za vlast. Morao bi da se dogodi apsolutno katastrofalan kolaps države – kaže Mark Galeoti autor nekoliko knjiga o ruskoj historiji, ratovanju, špijunaži i organizovanom kriminalu.
(blic.rs)