Kroz prozor se vidi obližnja šuma, WiFi signal je odličan, a pri ruci mi je i daljinski upravljač za bolnički televizor. Soba je samo moja, nema drugih kreveta. U prostranom kupatilu iznad umivaonika čekaju me četkica i pasta za zube, dva peškira te pribor za brijanje. I dovoljno toaletnog papira. Ništa od toga nisam donio od kuće.
Da u nosu nemam cjevčicu s kisikom, rekao bih da sam u hotelu. A sada me još pitaju i što bih pojeo za ručak, kao da sam u restoranu. “Pa ne znam… Dajte mi isto što i drugim pacijentima. Što se uopće nudi?” zbunjeno odgovaram.
“Imamo svinjski odrezak ili pečeni oslić, ali možemo pripremiti i nešto drugo, naravno jednostavnije”, spremno će medicinska sestra kojoj se po vanjštini i imenu na pločici vidi da nije rođena Šveđanka.
Odlučio sam se za oslića i pomislio da smo završili s narudžbom kad me ljubazna sagovornica priupitala: “Tokom popodneva donijet ću vam malo voća. Što biste željeli?”. “Mogu li dobiti grožđe?” brzo sam prihvatio visoke standarde. “Nažalost, grožđa nemamo. Ali očistit ću vam dvije mandarine”, rekla je medicinska sestra, zapisujući moje želje i broj sobe.
Švedska po stanovniku ulaže preko 5000 eura godišnje u zdravstvo
Ovako izgleda uobičajena i svima dostupna bolnička njega u državi koja godišnje u javno zdravstvo i socijalnu njegu uloži 13 milijardi eura. Švedski zdravstveni sistem raspolaže enormnim resursima u svakom pogledu. Tokom 2020. godine na zdravstvo se trošilo 11.5 posto BDP-a.
Iako Švedska svojim građanima pruža solidnu uslugu, čak ni tako ogromna izdvajanja za zdravstvo (u apsolutnom iznosu više u EU/EEA izdvajaju samo Danska i Luksemburg) ne garantuju univerzalno zadovoljstvo populacije i kontinuirano vrhunsku njegu.
U martu ove godine, na primjer, čak 180.000 švedskih građana čekalo je na operativne zahvate. Osim toga, gotovo 10 posto švedske populacije uopće ne koristi usluge javnozdravstvenog sistema, iako ga i dalje finansiraju iz svog poreza, zato što imaju ugovorene police privatnog osiguranja.
Isto tako, jedna anketa Svenska Dagbladeta iz 2020. pokazala je da 70 posto građana smatra da bi se nacionalna vlada trebala aktivnije angažirati u zdravstvenom sistemu. Ovi podaci ukazuju da se novcem može postići puno, ali dobrom organizacijom, strategijom, digitalizacijom i vizijom vjerovatno i mnogo više.
“Švedska ima velik, bogat, trom i relativno učinkovit zdravstveni sistem. Švedska želi biti država blagostanja i sukladno tome u zdravstvo i socijalnu njegu ulaže ogromne resurse. S druge strane, švedski građani znaju koliko svog poreza izdvajaju za zdravstveni sistem i zato puno očekuju od njega”, rekao je za Index dr. Goran Mijaljica, specijalist psihijatrije i voditelj Poliklinike za krizna i traumatska stanja, Poliklinike za izbjeglice i Poliklinike za djecu izbjeglice regije Västra Götaland.
Kad govori o tromosti švedskog sistema, dr. Mijaljica misli uglavnom na vrijeme čekanja na preglede u bolnicama, ali i u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
“Usluga je sporija nego što bi mogla biti, puno se vremena, energije i novca ulaže u probir pacijenata kojima zaista treba pregled kod ljekara porodične medicine. Takozvani drop-in je sveden na minimum, odnosno obavezna je trijaža preko telefona ili u nekim slučajevima preko digitalnih platformi, a pacijente se isprva upućuje na internetske stranice zdravstvenih ustanova i čitanje opisa i uputa za pojedina stanja i simptome na internetu. Čini se sve da se ne aktivira jedan glomazan i vrlo skup sistem ako to stvarno nije potrebno”, objasnio je dr. Mijaljica te nastavio:
“Iako je digitalizacija na razini koju Hrvatska još nije dosegnula, problematično je što se primarna zdravstvena zaštita prilično zatvorila. Teško se dolazi do ličnog kontakta s ljekarom i pacijenti se često žale na takva iskustva. Koliko znam, u Hrvatskoj se moglo sjesti u ambulantu porodičnog ljekara i čekati da te prime. I uglavnom te prime isti dan.
U Švedskoj to nije nužno tako. Ili moraš u telefonskom razgovoru s medicinskom sestrom dobro opisati svoje simptome kako bi se procijenilo zašto trebaš susret s ljekarom istog dana. Ako smatraju da ti je potreban pregled istog dana, dobiješ termin ako ima slobodnih termina, ili ako nemaju termina upute te na hitni prijam ako postoji potreba za tim”.
Dr. Mijaljica ističe kako je važnost porodičih ljekara shvatio dok je radio u Norveškoj. Naime, porodični ljekar, kao ulazna tačka u zdravstveni sistema, ima odličan pregled zdravstvenog stanja pojedinca. U Švedskoj to baš i nije tako.
I podaci potvrđuju Mijaljičine primjedbe. Anketa iz 2021. pokazuje da je samo 44 posto pacijenata u dva uzastopna posjeta ordinacijama opće medicine zbog iste dijagnoze imalo kontakt s istim ljekarom.
Druga najveća bolnica u Evropi
Tromost sistema teško je izbjeći kad postoje bolnice-mastodonti. Sahlgrenska u Göteborgu pravi je javnozdravstveni gigant s godišnjim proračunom od gotovo dvije milijarde eura i 17.000 zaposlenika, po čemu je druga najveća bolnica u Evropi, odmah nakon Univerzitetske bolnice u Oslu (24.000).
Ipak, izdašno finansiranje zdravstva iz proračuna jednostavno mora rezultirati i brojnim pozitivnim ishodima i visokom razinom usluga unutar švedskog sistema, koje ističe i dr. Mijaljica.
“Kad se pacijentu jednom dijagnosticira hitno stanje, sve ide puno brže i bez zastoja, odmah se aktiviraju protokoli hitnosti. Švedsko zdravstvo nudi mnoštvo vrhunskih tretmana i usluga, te modernu dijagnostiku. Moram reći i da se prate svjetski trendovi, vode precizne i sveobuhvatne statistike te da se provode brojna istraživanja”, kaže dr. Mijaljica.
U Švedskoj svi građani s legalnim statusom, dakle i izbjeglice, imaju pravo na jednaku zdravstvenu zaštitu. Finansiranje i organizacija zdravstvenog sistema uglavnom je u nadležnosti 21 regije. Važnu ulogu ima i 290 općina koje su odgovorne za produženu njegu, rehabilitaciju te brigu i starijima i građanima s posebnim potrebama. Uloga nacionalne vlade je donijeti kriterije, standarde, načela i smjernice te postaviti politički program za sistem zdravstva i socijalne njege.
“Šveđani znaju zašto plaćaju gotovo 50 posto poreza na neto plate i znaju što će za to dobiti. Ta enormna izdvajanja moraju dati rezultata negdje unutar zdravstvenog sistema. Na primjer, nakon otpusta s bolničkog liječenja, švedski pacijenti imaju pravo na razne i brojne rehabilitacijske usluge, pomagala ili prilagodbe u njihovim domovima koje provodi i finansira lokalna samouprava.
Prema podacima Eurostata iz 2020. najviše godina zdravog života (što ne treba poistovjećivati s ukupnim očekivanim životnim vijekom) u EU/EEA zemljama mogu očekivati upravo Šveđani – 72.7 godina.
Osim velikih očekivanja od zdravstvenog sistema, koja nisu uvijek ispunjena, Šveđani imaju i veliko povjerenje u zdravstvenu struku. Zanimljivo je da u Švedskoj nijedno vakcinisanje nije obavezno ni za koga. Čak se ni medicinsko osoblje nije moralo vakcinisati protiv covida-19. Međutim, preporuke javnozdravstvenih vlasti, savjeti struke i edukacije od predškolske dobi dovele su do toga da je čak 97 posto dvogodišnjaka u Švedskoj vakcinisano protiv uobičajenih bolesti.
Stanovništvo nije trebalo posebno nagovarati na vakcinisanje ni u pandemiji, kao što ga uglavnom više ne treba uvjeravati da je pušenje štetno (puši samo 10 posto starijih od 15 godina) i da su svakodnevno kretanje i zdrava prehrana izuzetno važni za kvalitetu života.
Treba reći da i u Švedskoj vlada velika potražnja za medicinskim osobljem, kao uostalom i u cijeloj Evropi. Uprkos solidnim platama za evropske kriterije, oko 8000 eura bruto za ljekara specijalistu i oko 4000 eura bruto za višu medicinsku sestru, švedski ljekari i ostalo zdravstveno osoblje odlaze za još većim platama u Norvešku ili SAD, odnosno napuštaju zdravstveni sistem u potrazi za manje stresnim radnim okruženjem, piše Index.hr.
“Vjeruje se da ljekari i medicinske sestre odlaze iz struke zbog loše kadrovske politike. Mlađe ljekare u mnogim se slučajevima tretira maćehinski i osjećaju se zanemareno i podcijenjeno. U drugim je sektorima poznato da njega o vlastitom osoblju znači i zadovoljne kupce. U zdravstvu je to još važnije jer se može raditi o pitanju života i smrti”, stoji u komentaru objavljenom u jednoj švedskoj strukovnoj publikaciji još 2019. godine.