Književnost vam možda neće pomoći da uhvatite zeca, ali istraživanja čitalačkih navika pokazuju da je čitanje djeci skoro siguran garant kasnijeg akademskog uspjeha. To bi bio jedan pragmatičan razlog da čitate djeci, ali izvjesno je da nije jedini, a vjerovatno ni najvažniji. Ne postoji dijete koje ne voli priče. Kada bi se djeca pitala, roditelji bi im svaki dan čitali. Zbog čega onda vladaju predrasude da se danas čita manje nego ikad i da su djeca ovisna o telefonima, kompjuterima i videoigricama? Možda problem nije u potražnji, nego u ponudi?
Potreba postoji, ponuda je bila loša
U potragu za odgovorima na ova pitanja prije nekoliko godina krenula je Anela Hakalović. O važnosti čitanja u prvim godinama za kognitivni razvoj djeteta, povećavanju intelektualnih sposobnosti i razvijanju čitalačke pismenosti najprije je pisala na blogu Bajkologija, koji je adaptirane verzije imao i na društvenim mrežama. Pišući o dječijoj literaturi shvatila je da se u bosanskohercegovačkom društvu ne pridaje dovoljno važnosti književnosti za djecu. Također je shvatila i da to nije samo manjkavost našeg sistema obrazovanja. Potrebno je da kao društvo u cjelini radimo više na obrazovanju djece, da ozbiljnije shvatamo i književnost i djecu.
Djeca iz Bosne i Hercegovine pokazala su izrazito loše rezultate na međunarodnim istraživanjima proteklih godina kada je u pitanju čitalačka pismenost. Mnoge evropske zemlje kreirale su državne kampanje za promociju čitanje i programe koji roditeljima omogućavaju da se bolje upoznaju s dobrobitima čitanja u ranoj dobi, bazirane upravo na tim istraživanjima. Pokušavajući ponuditi alternativu povšnom akademskom pristupu u obradi literature za djecu, lošoj opskrbljenosti knjižara kvalitetetnim slikovnicama, nepostojanju sistematskog pristupa važnosti razvijanja kritičkog mišljenja i osnova za čitalačku pismenost u ranom uzrastu, Anela je odlučila da se ono što radi na blogu smjesti i u fizički prostor. Tako je nastala Bajkologija, prva specijalizirana knjižara za djecu u Bosni i Hercegovini, otvorena prije dva mjeseca u Sarajevu.
„Kada sam prvi rekla da želim otvoriti knjižaru za djecu, reakcije su bile upozoravajuće, u smislu: ’neće to uspjet’, ’ljudi kod nas ne čitaju’, ’djeca su ovisna o telefonima i kompjuterima’. Ali zaista postoji potencijal. Vjerujem da roditelji žele najbolje za djecu, a problem je to što nema dovoljno mjesta gdje mogu nabavljati knjige. Biblioteke često ne prate novija izdanja, a u BiH imamo samo jednog izdavača koji je specijaliziran isključivo za dječiju književnost. Ako uporedimo sa Srbijom ili Hrvatskom, ogromna je razlika. Tamo je bar po deset izdavača specijaliziranih isključivo za dječiju literaturu. Zaista postoji potreba, roditelji žele čitati djeci, a ponuda na tržištu je bila loša“, objašjava Anela.
Od većine knjižara, Bajkologija se razlikuje po tome što nije obična prodavnica knjiga. Na policama stoje isključivo knjige za djecu. Ne možete kupiti kancelarijski materijal, školski pribor, čak ni udžbenike.
„Ideja je bila da imamo knjižaru koja će biti dječija u smislu da i djeca mogu doći sa roditeljima, prelistati knjige, čitati ih i razgovarati o njima… Knjige ne trebaju biti nešto što roditelj uzima sa police, kupi za dijete i time se sve završava. Roditelji mogu doći sa djecom i dobiti konkretan savjet ili preporuku koju slikovnicu odabrati za svoje dijete na osnovu djetetovih interesa, dobi i sl“, naglašava Anela Hakalović.
Razumljivo je da roditelji ne mogu biti potpuno upoznati sa književnom produkcijom za djecu. Riječ je o prilično velikom korpusu literature, a književnost i knjige za djecu se najčešće smiještaju ili u područje zabave, pa se slikovnice prodaju u prodavnicama igračaka, ili u područje didaktike, gdje trebaju, npr. Kroz školsku lektiru, prenijeti moralne poruke.
„Cilj Bajkologije je da vrati ideju da je književnost za djecu i dalje književnost. Ona mora sadržati književnu vrijednost. S obzirom na to da se radi o mlađem uzrastu, mora imati i tu vrstu likovne vrijednosti, ako se radi o slikovnicama. Slikovnice nisu isključivo tekstualno djelo, nego i likovno“, pojašnjava Anela.
Da više ne kasnimo za svijetom
Čitanje, za razliku pd digitalnih sadržaja, drugačije djeluje na djecu. Dok digitalni sadržaji uglavnom pasiviziraju gledatelja (posebno u ranom uzrastu) i jednostavnije ih je konzumirati, čitanje razvija kritički odmak. Ipak, smatra Anela, tehnologiju ne treba demonizirati. Jedan od izazova roditeljstva, ali i obrazovonog sistema, jer raditi na digitalnoj pismenosti.
“Današnja djeca, kao digitalni urođenici, tehnologiju i internet koriste intuitivno i općenito im nije potrebno tehnološko opismenjavanje u kontekstu vještina korištenja. Međutim, potrebno im je, kao i svima nama, više znanja o upravljanju vremenom provedenom u svijetu digitalnih medija”, smatra Anela.
Potvrdu da ne griješi kada kaže da sva djeca vole priče, Anela dobiva svaki put kada se ljudi vraćaju u Bajkologiju:
„Drago mi je kada se ljudi vraćaju, pogotovo kada djeca žele doći ponovo, to je i cilj, stvarati nove generacije malih čitatelja i čitateljica. Još smo mali, knjižara postoji dva mjeseca, jako malo ljudi zna za nas. Ali su reakcije generalno pozitivne. Imamo upite i narudžbe iz drugih dijelova BiH. Imamo posjete iz vrtića, produženih boravaka, što mi je jako drago da i oni prepoznaju važnost“, kaže Anela, ističući da Bajkologija prodaje knjige, ali može dati i doprinos zajednici, jer su knjižare veoma važni posrednici između književnosti i publike.
U budućnosti planira i program radionica za djecu, ali želi započeti i sa izdavačkom produkcijom.
„Imamo planove za prevođenje knjiga, ali se nadam da ćemo raditi i sa domaćim autorima. Za početak sa prevođenjem, neke vrlo važne slikovnice i knjige za djecu nisu prevedene na naše jezike. Recimo, Dr. Seuss, koji se smatra jednim od najvećih pisaca za djecu tek je prošle godine preveden na naše jezike. To je prilično veliko kašnjenje u odnosu na ono što se događa na svjetskom nivou“, naglašava Anela.
Bajkologija je još jedan dokaz da često potcjenjujemo naše društvo kada govorimo da nema dovoljno interesa za umjetnost, kulturu, pa i književnost za djecu u ovom slučaju. Književnost možda ne može imati masovnu popularnost kao drugi proizvodi krativne industrije, ali to nije ni potrebno. Društvo će svakako biti zdravije ako izgradi infrastrukturu koja će omogućiti uslove za razvoj kritične društvene mase koja misli.