Ovo je drugi kamp koji prave bajkeri iz ovog kluba za posljednjih 10 godina.
Prvi je morao biti zatvoren jer je bio u naselju Kazani, na ulazu u rudnik antimona, otkriven prije rata, ali iz kojeg komercijalna eksploatacija rude nikada nije počela.
Nakon šest godina članovi kluba sakupljaju sredstva i prije gotovo godinu i po kupuju privatno zemljište kraj puta za novi kamp.
“U tome smo naišli na veliko razumijevanje, imali punu podršku i pomoć, prije svega naših članova i prijatelja, ali i od izvršnih organa vlasti, Opštine Srebrenica”, kaže „glavni krivac“ za sve što se dešava u ovom klubu, njegov predsjednik Ahmed Ustić, kojeg svi zovu Brico, po zanatu kojim se bavila, sa koljena na koljeno, većina članova njegove porodica, a on to i sada radi, prenoseći zanat na mlađe.
Brico kaže da su u međuvremenu u klubu stasali i novi mladi članovi koji su bili nestrpljivi da se nešto počne raditi i tim spojem njihove energije i iskustva starijih sve su sami uradili.
Opština Srebrenica im je dala na korištenje zemljište za parking na kojem je bila divlja deponija smeća, kraj samog puta, sa druge strane rijeke Križevice, preko puta parcele na kojoj je njihov kamp. Najprije su to čistili u dva navrata, a taj parking prostor imaju namjeru još uređivati pa i asfaltirati i na njemu napraviti wc i dovesti vodu kako bi ga mogli koristiti i drugi putnici namjernici koji tu prolaze, a i za potrebe bajkerskih skupova.
Zatim su počeli uređivali bivše kukuruzište za kamp.
“Krenuli smo bukvalno sa ledine“, priča dalje Brico: “Ljudi su najprije mislili da smo neki „čergari“, ali evo dan za danom uspjeli smo urediti plac. Dovesti struju i vodu, izgraditi odvojena dva muška i dva ženska WC-a, tuš kabine sa umivonicima, nadstrešnicu za sjedenje itd i planiramo dalje kako bi to mogli koristiti i svi drugi osim nas bajkera jer mi to ne pravimo samo za sebe već i za sve druge koji proputuju ovuda.”
Pravili smo jednu analizu koja je pokazala da kroz Srebrenicu godišnje prođe od 2,5 do 3 hiljade motora, a od toga se zaustavi možda stotinjak da popiju kafu.
To nas jako nervira jer znamo da u gradu nemamo dovoljno uslužnih djelatnosti potrebnih i samim građanima, ali još više ljudima koji ovdje dođu i ovo je naš doprinos tome kako bi ljudi koji dođu sa strane se zadržali u našem gradu i osjećali ugodno imajući sve ono što im je potrebno”, kaže on.
“U samom kampu smo napravili prostor da se može i roštiljati, a imamo i jedan frižider u kojem ćemo uvijek imati i pića za one dobronamjerne koji tu dođu. Mogu uzeti popiti ako žele, ali lijepo bi bilo da to nadoknade i ostave i za druge. Popiješ dva piva vrati dva piva, nije problem. Naravno u kampu imamo i nadzorne kamere koje sve snimaju kako to neki ne bi zloupotrijebili i ponašali se vandalski. To je naš recept dobro se vladaj pa se opet dobru i nadaj”, kaže Brico kroz smijeh.
Brico kaže da su sami napravili i drveni most koji smo nazvali mostom koji spaja sve ljude dobre volje i na njemu stavili natpis „Welcome“, jer svi su dobro došli.
Počeli su i gradnju velike bine u kampu kako bi se tu mogli održavati i koncerti.
“Planiramo tu praviti i velike koncerte, ne samo lokalnih i alternativnih bendova. Zašto nam ne bi došli rokeri, YU Grupa ili Zabranjeno pušenje… Neki možda žele i neke „narodnjake“ da čuju, mi im tu možemo pomoći uz neku minimalnu nadoknadu prema klubu jer smo mi neprofitabilna organizacija i sami se finansiramo“, kaže on.
Argentum ima petnaestak članova koji su stalno u Srebrenici, a ostalih tridesetak žive u Americi, Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji, Holandiji i na drugim mjestima.
To potvrđuje i Ferid Mehmedović jedan od članova kluba koji trenutno živi u Norveškoj.
“Ja sam u klubu od početka. Krenuli smo od nule i evo sad se vidi da smo nešto radili. Imam puno prijatelja bajkera koji su porijeklom iz Krajine, a žive kao i ja u Norveškoj i svake godine prave turu do Bosne. Sad ih imam gdje pozvati na naš sljedeći moto susret“, kaže Ferid.
I dok je u Srebrenici svakim danom sve manje ljudi posebno mladih Brico je nepopravljivi optimista.
“Ja sam ova druženja zavolio od malih nogu još kroz izviđače. Možda to previše volim i mislim da smo ovdje postali jedan fenomen, jer ne znam da još negdje u gradu ima manje ljudi a da više ima onih koji slično nama razmišljaju ili vole motor posebno mladi“, kaže on.
Da je budućnost na mladima, kako Brico kaže, vidi i se i po tome što na današnjem skupu ima dosta djece i mladih.
Medina i Mahir Karić su brat i sestra, žive u Bratuncu i došli su sa ocem na ovaj izlet.
Mahir nije baš pričljiv kaže nam samo da ima 7 godina i da voli motore, dok Brico u njegovo ime dodaje da je jako vrijedan i da je uvijek pomagao starijima u gradnji kampa te da u njemu vidi pravog bajkera.
Medina kaže da ona ima 15 godina i da jako voli motore, što smatra da je njihova porodična strast jer su im i roditelji bajkeri te da se nada da će ovdje u kampu uskoro biti i neki koncert.
Srebreničani najbolju saradnju imaju sa komšijama iz Bratunca što potvrđuje i Branislav Šarac predsjednik bajkerskog kuba iz Bratunca.
“Pošao sam na moto susrete u Šabac koji se danas održavaju, ali sam ipak najprije došao ovdje da čestitam komšijama i prijateljima otvaranje kampa”, kaže on.
Bajkeri u Srebrenici sve svoje manifestacije dosad su organizovali prvog vikenda u junu kao i ovaj moto izlet i otvaranje kampa koji su upriličili kao svoj doprinos manifestaciji „Dani Srebrenice“ koja je u toku, a to planiraju i iduće godine po deseti jubilarni put obilježiti velikim moto susretima, piše N1.