Pjevačica ne krije da je rođena kao muškarac i da je prije četiri godine odlučila da zauvijek bude žena. Njene borbe bile su neprestane, a sad je riješila da je javno vodi, uprkos komentarima i osudama koje i dalje doživljava, pogotovo nakon priznanja koje je dala u najgledanijem muzičkom takmičenju.
Za Grand takmičarka je sumirala utiske nakon emitovanja emisije „Zvezde Granda“ i otkrila ko je zapravo Alina Juhart i kako se nosi sa komentarima podrške, ali i osude.
Nakon emitovanja „Zvezda Granda“ postala si prava medijska senzacija, da li si očekivala da ćeš već u prvom pojavljivanju izazvati takvu pažnju javnosti?
-Iskreno, ovakvu pažnju nisam očekivala. Sad kad čitam novine i čujem da sam regionalna senzacija ne mogu da vjerujem i to sigurno nisam očekivala, ali sam srećna ako je bilo ko u tome vidio nešto pozitivno, a prema porukama koje dobijam vidim da jesu, tako da je samim tim moja misija započeta i ostvarena.
Da li si se u nekom trenutku pokajala što si javno iskoračila sa priznanjem da si transrodna pjevačica ili ti je ipak „pao kamen sa srca“ zbog toga?
-Ni jedno, ni drugo. Ne znam da li ste primetili, ali ja nijednom nisam rekla da sam transrodna osoba, jer meni taj prefiks ne treba. Ne verujem u kategorije, mada mi je u isto vrijeme i razumljivo, jer ljudima to mora da se objasni. Ja sam neko ko smatra da je sprska crna trans žena jednostavno žena. Ja sam žena i tako živim nekoliko godina, možda mi je samo drago da se konačno o tome priča. Želim da pokažem ljudima da LGBT osobe nisu ništa strašno, ne želimo nikome ništa loše, samo želimo da živimo u miru, ljubavi i slobodi kao svi ostali.
Sama tvoja pojava u haljini i štiklama naišla je na oprečne komentare i osude, ali i na podršku. Da li si bila spremna za to i da li te je neki komentar povredio?
-Sigurno je da sam bila spremna na različite komentare. Znate šta, niko ne voli da sluša i čita o sebi da je bolestan, da je bolesnik, da je nakaza, šta god, ali ja sam osoba koja vjeruje u fokus, a moj fokus je na pozitivnim ljudima. Ako sam jednoj osobi svojim riječima u takmičenju pomogla da sebe prihvati više, onda sam ja pobjednica u svojoj misiji. Ali mislim da je ipak bilo više njih koji su tako reagovali, tako da je moj fokus na porukama podrške, na porukama zahvale i to je negde ono što sam i htjela da uradim. Prezahvalna sam za svaku poruku.
Rekla si u intervjuu za Grand da si još kao dijete shvatila da želiš da budeš žensko i tu odluku si prije nekoliko godina počela da živiš. Kako si djetinjstvu bila drugačija, a znamo da djeca umiju da budu surova, da li te je okolina tad osuđivala i povređivala?
-Mislim da sam kao mala samu sebe najviše osuđivala, jer je to mnogo teško, to su osjećaji koji ne mogu riječima da se opišu. Djeca možda i jesu nekad bila surova, ali sam ja nekako uvijek bila svoja da to nisam ni primjetila. Nisam nikad osjetila pretjeranu mržnju svojih vršnjaka, jer sam uvijek bila iskrena, puna ljubavi i razumjevanja. Kasnije kada sam i priznala ko sam ja, i ako je neko imao nešto protiv mene, kad su me upoznali i vidjeli ko sam zapravo brzo su me prihvatali.
Kako su tvoj otac i brat reagovali nakon što su ogledali tvoj nastup u „Zvezdama Granda“?
-Nemam riječi kojim bih opisala podršku oca i brata, pogotovo brata. Toliko mi znače njegove riječi i podrška koju mi daje, jer znam da je uvijek tu, a nije mu uvijek bilo najlakše. To su stvari koje su njemu u početku bile teške da razumije, ali negdje je vremenom otvorio svoje srce i prihvatio. Naša ljubav je ogromna i jako mi znači u životu. Uvijek je tu za mene, isto kao i moja predivna snajka i moja bratanica kojoj smo juče proslavili pet godina. Porodica je nešto što meni jako znači, isto kao i podrška mojih drugarica koje su mi kao sestre. Toliko podrške od strane mojih najbližih mi puni srce i daje snagu svakog dana da nastavim dalje.
Da li si možda dobila javnu podršku od neke poznate ličnosti?
-Za sad nisam dobila, čekam Milicu Pavlović da se javi (smeh), nju obožavam. Šalim se, ja obožavam sve i Aleksandru Prijović i Natašu Bekvalac, ne bih da nabrajam jer je spisak predugačak. Za sad još uvijek nisam dobila podršku od neke javne ličnosti, ali nadam se da će u nekoj budućnosti stići i od njih.
Marija Šerifović nije prihvatila mentorstvo, iako si nju prvo odabrala za mentora, ali te je zato Ceca Ražnantović objeručke prihvatila. Da li si razočarana zbog Marije i jesi li počela da vježbaš za drugi krug sa Cecom?
-Svi me pitaju da li sam razočarana što me Marija nije prihvatila, ali ja moram da kažem da me je Marija odbila na najljepši mogući način. Meni je čast bila da pjevam ispred takvih ljudi, tako da bih sa zadovoljstvom bila u bilo čijem timu od članova žirija. Svi su na svoj način fenomenalni i izvanredni, zato i sjede u tim sudijskim stolicama. Naravno, jedna je Ceca i apsolutno mi je čast što sam dio njenog tima. A sa pripremama još uvijek nismo počeli.
Rekla si da ne nosiš pantalone, farmerice, već samo haljine. S obzirom na visinu, da li je teško da pronađeš garderobu za sebe?
-Stvarno nemam problem, umijem sebi da pronađem odeću, znam šta je moj stil i šta mi se sviđa. Volim elegantnu, ženstvenu i nekako garderobu sa stilom, to mi je jako bitno. Mnogo vodim računa o tome kako se oblačim, ali to i volim, tako da mi to ne stvara problem. Možda samo imam problem da pronađem broj obuće, kada je reč o visokim petama, ali to poručujem i uspjevam i to da pronađem. Sve mi se u životu nekako posložilo.
S obzirom da je prvi nastup bio i te kako zapažen, da li si razmišljala kako ćeš da se predstaviš u drugom krugu?
-Pripremam malo emotivniju verziju sebe, a s druge strane i malo zabavniju stranu sebe. Želim da pokažem ljudima i taj balans mene, jer sam se jedne strane mnogo emotivna žena, a s druge neko koja voli da igra, da se zabavlja, da izlazi i želim to da pokažem.